17. nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje (2Kr 4, 42-44)

Čitanje Druge knjige o Kraljevima

U one dane: Neki čovjek došao iz Baal Šališe i donio čovjeku Božjem Elizeju kruh od prvina, dvadeset ječmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: »Daj ljudima neka jedu!« Ali njegov momak odgovori: »Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?« On odgovori: »Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Gospodin: ’Jest će i preostat će.’« I postavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema riječi Gospodinovoj.
Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 145, 10-11.15-18)

Pripjev: Otvaraš ruku svoju, Gospodine, i sitiš nas.

Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore.

Oči sviju u tebe su uprte,
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju,
do mile volje sitiš sve živo.

Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.

Drugo čitanje (Ef 4, 1-6)

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo: Zaklinjem vas ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
Riječ Gospodnja

Evanđelje (Iv 6, 1-15)

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.
Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Riječ Gospodnja

Razmišljanje uz evanđelje (dr. Ivan Bodrožić)

Kad se odlučujemo za neku aktivnost i djelatnost, onda je važno napraviti cjelovit plan svih potreba, te predvidjeti što je moguće bolje izazove koji nas čekaju vezano uz naše planove. Doista je potrebno što cjelovitije isplanirati i predvidjeti sve važno što bi se moglo dogoditi, jer je u protivnom opasnost da sve padne u vodu i da se izjalovi zbog određenog grubog previda. Loše isplanirani detalji ili nedovoljno precizno predviđene potrebe mogu biti kobne za cijelu aktivnost ili pothvat, te cijeli plan može lako propasti zbog određenog organizacijskog previda. Jedna takva situacija je opisana u današnjem evanđeoskom odlomku. Naime, za Isusom je pošlo silno mnoštvo na drugu stranu Tiberijadskoga mora, jer su gledali znamenja koja je činio na bolesnicima, kako kaže sv. Ivan Evanđelist. Očito su i sami imali sličnih potreba ili su ga u najmanju ruku željeli vidjeti iz radoznalosti i doživjeti da čini čuda na drugima kako bi sebe obogatili takvim iskustvom. No previdjeli su da će Isus radije izabrati biti u gori na samotnim mjestima sa svojim učenicima, nego da ide u naseljena područja. A kad su pošli za njim i odlučili ga potražiti u gori, ostali su bez zaliha hrane, te ih nisu imali gdje više nabaviti.

A i u takvoj situaciji Isus pokazuje svoju osjetljivost za ljude i njihove potrebe. On brine oko toga kako im priskrbiti kruha da blaguju, da ih ne ostavi gladnima i da ne skapaju putem. Nije htio da se pokaju što su ga tražili i što su se izložili idući za njim. Nije se htio objaviti samo kao propovjednik koji vodi brigu o duhovnim potrebama, već kao Božji poslanik koji ispred sebe vidi konkretnoga čovjeka sa svim njegovim potrebama, pa i onim osnovnim kao što je potreba blagovanja kruha. Doista, on nije bio neuviđavan, već je uvijek skrbio o ljudima na cjelovit i sveobuhvatan način. Zato mu je bilo jasno da većina njih nije bila predvidjela ovakvu situaciju, to jest nisu mogli predvidjeti da će za njim otići u goru gdje neće biti mogućnosti kupovanja kruha i drugih namirnica.

No da pokaže da je on kao Bog darovatelj kruha i hrane svakom gladnom biću, Isus je odlučio napraviti znamenje kojim će očitovati svoju božansku vlast i moć, kako bi ih utvrdio u vjeri i nagradio za ustrajno traženje i hod za njim. Međutim, dok je skrbio o njihovim tjelesnom potrebama, on im ostavlja duhovni znak kojim se hrani vjera, te uporno njihovu dušu uzdiže prema nebeskoj stvarnosti, svjestan da u našim ljudskim planovima, pogledima i vizijama najčešće previđamo duhovnu dimenziju. Na žalost premalo je smatramo važnom i premalo računamo na nju. I dok danas živimo u svijetu koji je bolje organiziran nego svijet u Isusovo doba, ipak se ovaj svijet nije bolje organizirao prema duhovnim potrebama nego čovjek nekada. Danas živimo tako sigurni u se i tako uvjereni da smo dobro tehnički sposobni i opremljeni da nam se ne može dogoditi da ostanemo bez kruha, no s druge strane zaboravljamo da kruh trebamo blagovati podižući oči prema nebu i izričući blagoslov onome koji nam ga daje. Štoviše, živimo u svijetu u kojem dopuštamo da nam se nametne toliko ‘potreba’, uvjeravajući sebe u toliko stvari koje moramo imati ili ostvariti, te ne vidimo kako nam ne samo nisu neophodne, već su nam i štetne, jer od njih ne možemo uočiti stvarne duhovne potrebe.

Zato je ovaj evanđeoski događaj poziv svim ljudima, napose nama vjernicima, da u planiranju svojih aktivnosti ne previdimo svoje duhovne potrebe, već da ih stavimo u prvi plan, kao što to čini i Isus čak i onda kad zasićuje tjelesnu glad onih koji su išli za njim. A čim su oni pokazali da nisu dobro sagledali znak koji je on učinio za njihovu duhovnu izgradnju, nego su počeli planirati da ga uzmu za kralja, on se povukao i od njih u goru posve sam. Usmjerimo i mi svoj pogled na Isusa kao onoga tko će nam omogućiti da ispravno planiramo svoje životne aktivnosti, to jest da se ne usredotočimo samo na ono izvanjsko traženje znakova, pa niti na samo blagovanje kruha bez kojega onda ostanemo ako ostanemo bez Isusa. Planirajmo svoj život s Isusom cjelovito, te nam neće niti uzmanjkati kruha, jer će Isus biti jamstvo blagoslova kojim nas Bog pohađa kada prvotno tražimo njegovu svetu prisutnost. Trudimo se ne instrumentalizirati njegov dar i život za svoje potrebe, već nastojmo svoje potrebe uskladiti s onim što nam on govori, ne dopuštajući da nam svijet nametne svoje umjetne potrebe i navede nas na to da zanemarimo stvarne duhovne zbog tih ‘proizvedenih’ potreba za koje nas marketinški sustavi uvjeravaju da su nam nešto bez čega se ne može živjeti, te nas pretvore u pilotirane ljude koji se kreću prema tome u što su nas oni uvjerili da nam treba. Neka nas Gospodin usmjeri prema trajnim nebeskim vrijednostima, te da ih nikad ne ispuštamo iz vida dok promatramo nebeske znakove, već da nam živi Isus bude središte života i cilj svih naših ciljeva, kako zemaljskih, tako i nebeskih.