18. nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje (Izl 16, 2-4.12-15)

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane: Sva zajednica izraelska u pustinji stade mrmljati protiv Mojsija i Arona. I rekoše im sinovi Izraelovi: »O, da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!« – rekoše im. »Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!« Tada reče Gospodin Mojsiju: »Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li živjeti po mom zakonu ili neće.« »Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih. Reci im: ‘Još večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se nasititi kruha. Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin, Bog vaš.« I doista! Navečer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora. Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slána uhvatila po zemlji. Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: »Što je to?« Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reče: »To je kruh koji vam Gospodin daje za hranu.«
Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 78, 3.4bc.23-25.54)

Pripjev: Nahrani ih Gospodin kruhom nebeskim.

Ono što čusmo i saznasmo,
što nam kazivahu oci,
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Gospodnju i silu njegovu.

Odozgo naredi oblacima
i otvori brane nebeske,
ko kišu prosu na njih mânu da jedu
i nahrani ih kruhom nebeskim.

Čovjek blagovaše kruh jakih;
on im dade hrane do sitosti.
U svetu zemlju svoju on ih dovede,
na bregove što mu ih osvoji desnica.

Drugo čitanje (Ef 4, 17.20-24)

Čitanje poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo:
Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove.
Ta vi ne naučiste tako Krista, ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjek, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.
Riječ Gospodnja

Evanđelje (Iv 6, 24-35)

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.« Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše mânu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.
Riječ Gospodnja

Razmišljanje uz evanđelje (dr. Ivan Bodrožić)

Oduvijek se je, kako pojedincima tako i cijelome narodu, nametala velika dvojba i veliki izazov izbora između ‘dva kruha’, onog duhovnog i onog tjelesnog, onog nebeskog i onog zemaljskog. Naime, neupitno je bilo da su oba ova kruha čovjeku potrebna, te da ne može živjeti bez njih, ali je veliko pitanje bilo kojemu od njih dati prednost i kojega postaviti za temelj vlastite sigurnosti. Isto tako je fenomenološka činjenica da čovjek, a i narod, koji prizemljeno gleda, vrlo često ne vidi već samo onaj zemaljski i tjelesni kruh, dok njegovu traženju izmiče onaj nebeski. Uglavnom se ljudi posvećuju tome kako tražiti i priskrbiti kruh koji hrani tjelesni život, te ga time stavlja za temelj svoga postojanja. Tako je bilo od početka svijeta, a tako je i u našem suvremenom svijetu u kojemu većina ljudi grca u materijalizmu, zabrinuti za budućnost i opstanak. U tom smislu su na površinu isplivali takvi stavovi i posljednjih mjeseci u vrijeme krize koronavirusa, pri čemu se vidjela iznimna skrb za tjelesne potrebe čovjeka, ali se vrlo malo pokušavalo uskladiti i omogućiti svim vjernicima siguran pristup riznicama duhovnoga blaga u svetim sakramentima u kojima primaju Krista Gospodina i njegovu milost kao istinsku životnu hranu. Smatralo se važnim i nezaobilaznim tjelesni kruh, a onaj duhovni, nebeski je bio kategoriziran kao drugorazredni i manje potreban od zemaljskoga.

Na tragu toga možemo razumjeti i spor koji su Mojsije i Aron imali s narodom koji je mrmljao zbog oskudice u kojoj su se našli nakon što su izišli iz Egipta, kao što možemo razumjeti i Isusove riječi pouke onima koji su ga tražili želeći još blagovati kruha koji je on umnožio. Štoviše, događaju opisanom u Knjizi izlaska Isus u današnjem Evaneđelju daje pravo tumačenje i značenje kada kaže da nije Mojsije dao narodu kruh s neba, već da je to učinio Otac nebeski. Doista, Otac nebeski je tim znakom htio držati njihove duše uzdignute k nebu odakle dolazi svako istinsko dobro za čovjeka. Jer samo s neba može doći pravi kruh koji ljudima može izgraditi duše i dati stabilnost u nestabilnim ljudskim uvjetima života na zemlji. Time je Bog poticao želju svoga naroda da teži nebeskim dobrima, kako bi jednom primio u punini sve što je bilo dano u tragovima i nagovještajima.

Zato i danas ako pojedinac ili društvo rade samo za hranu propadljivu, sami su sebi već odredili budućnost u propadljivosti. Čvrstoća i stabilnost jednog naroda ne može biti u količini propadljivih sadržaja koje nagomilava, već samo u snazi duhovnog života koji posjeduje. I ako gradi svoju sadašnjost i budućnost na propadljivome, onda je sebe odredio nestabilnošću koja iz toga proizlazi. Na žalost to mnogima nije baš posve jasno, pa snagu nekog naroda i države mjere u zemaljskim propadljivim vrijednostima, koje potom stavljaju kao podlogu i temelj života, dok zaboravljaju na onaj nebeski Kruh koji daje život svijetu. Samo taj nepropadljivi i neprolazni kruh može biti temelj života, temelj stabilnosti i zalog budućnosti jednog naroda i samo on može da ti sigurnost življenja. Pojedinac i narod je toliko čvrst i snažan koliko je svjestan ove istine i koliko na njoj gradi svoj život. To je bila pouka koju je Bog ostavio svome narodu kad ga je izveo iz Egipta, kao što je bila poruka koju je Isus uputio svojim slušateljima i sunarodnjacima kad su htjeli da im dadne još zemaljskoga kruha, a on ih upućuje na onaj istinski: “Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.”

Ove Isusove riječi vrijede u svoj njihovoj snazi i danas: Pravi kruh je onaj koji silazi s neba i koji daje život svijetu. Ako želimo živjeti, onda trebamo za tim kruhom težiti i biti ga gladni. Taj kruh je sam Krist koji nam time poručuje da životnu sigurnost trebamo radije graditi na njemu, nego na zemaljskom kruhu, ma kako nam se ovaj zemaljski činio nezamjenjivim i neizostavnim. Samo ako budemo gradili na Isusu, onda ćemo stvarnost oko sebe moći posvećivati i uzdizati, te se nećemo morati bojati za zemaljsku budućnost i za zemaljsku hranu. Ako sami sebe budemo posvećivali nebeskim nepropadljivim kruhom, onda će i sve što činimo poprimati takva obilježja. Samo s Isusom možemo imati novu viziju vlastitoga života koji postaje neprolazan, jer s njime ima neprolazni temelj na koji je položen i jer se hrani tim nasušnim kruhom koji je poradi nas s neba sišao. Budimo stoga zahvalni Bogu za ovaj neprolazni temelj koji nam je dan i primajmo hranu koju nam daje za život vječni.

Borimo se da i svoj narod istrgnemo iz površnosti materijalizma, te mu kao Bogom posvećeni nudimo ovu ljepšu i bolju viziju života s Kristom kao temeljem na kojem trebamo graditi svoj život, ako nam je stalo da postanemo nepropadljivi, nebeski i neprolazni. A samo Krist može dati našem životu takav dar, jer samo on ima život u sebi kao Božji Sin. Svjedočimo da se nitko nije prevario tko je na Kristu gradio, jer je Kristom kruhom s neba izgradio svoje biće i svoj karakter, jer je tu nepropadljivu hranu ugradio u svoj život, čime je sebi omogućio ostati za život vječni. Izgrađujmo se vjerom u Krista, jer dok tijelo propada, uvjerenja i neprolazne duhovne vrijednosti su neprolazne i neuništive. Neka nam on bude temelj života i zalog naše sigurnosti i za zemaljskoga života, kako bi nam jednom bio nagrada i u vječnosti.