2. nedjelja kroz godinu
Prvo čitanje (1Sam 3, 3b-10.19)
Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Samuel je spavao u svetištu Gospodnjem, ondje gdje je bio Kovčeg Božji. Tada Gospodin zovnu Samuela. On odgovori: »Evo me!« I otrča k Eliju i reče: »Evo me! Ti si me zvao!« A Eli reče: »Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!« On ode i leže.
I Gospodin opet zovnu Samuela. Samuel usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« A Eli odgovori: »Ja te nisam zvao, sine moj! Vrati se i spavaj!« Samuel još nije poznavao Gospodina, još mu ne bijaše objavljena riječ Gospodnja.
I Gospodin zovnu Samuela treći put. On usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« Sada Eli razumje da je Gospodin zvao dječaka. Zato reče Samuelu: »Idi i lezi; ako te zovne, ti reci: ’Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.’« Samuel ode i leže na svoje mjesto.
I dođe Gospodin i stade i zovnu kao prije: »Samuele! Samuele!« A Samuel odgovori: »Govori, sluga tvoj sluša.«
Samuel je rastao, a Gospodin je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih riječi padne na zemlju.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Ps 40, 2.4ab.7-10)
Pripjev: Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.
Žrtve i prinosi ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio:
paljenicā ni okajnicā ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!
U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«
Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.
Drugo čitanje (1Kor 6, 13c-15a.17-20)
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! Tà Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom. Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Tko prione uz Gospodina, jedan je duh. Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!
Riječ Gospodnja
Evanđelje (Iv 1, 35-42)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«.
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz evanđelje (dr. Ivan Bodrožić)
Sveti Ivan Evanđelist u današnjem odlomku opisao nam je događaj koji se zbio dan nakon Isusova krštenja na Jordanu. Kad je Krstitelj vidio Isusa gdje ponovno prolazi na mjestu gdje je on krstio, dvojici svojih učenika je, pokazujući na Isusa, rekao: “Evo Jaganjca Božjega.” Nakon toga, privučeni Isusovim likom, a potaknuti Krstiteljevim riječima, pošli su za Isusom. Kad je Isus primijetio da ga slijede, okrenuo se i upitao ih: “Što tražite?” Ove izravne Isusove riječi od njih su tražile odgovor, izjašnjavanje i pojašnjenje. No, s druge pak strane, osjetili su da su u njemu našili što su tražili, te ne samo da nisu odustali, već su izravno i izričito zatražili da pođu s njim i da neko vrijeme proborave u njegovu društvu, što im je on i omogućio. Tako je njihova odlučnost traženje bila okrunjena susretom i zajedništvom s Božjim Sinom, Mesijom koji je došao biti Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta. I sam Gospodin je znao da je on vrhunac svih ljudskih traženja, te je stoga nakon svoga krštenje, čime je započeo svoje djelovanje, omogućio ovoj dvojici Ivanovih učenika da okrune svoje traženje, te time prekinu mesijansko iščekivanje.
No, ne samo njih dvojica, već je i svaki čovjek u svojoj biti tražitelj Boga, pa i onda kada ne zna dobro artikulirati svoje traženje. Mnogi za sebe tvrde da su tražitelji životnoga smisla ili da su tražitelji koji žele otkriti počela svijeta i čovjeka, da žele otkriti dublji razlog postojanja, da žele otkriti bitak ili neku drugu od filozofskih dimenzija života. Mnogi su tijekom povijesti, tražeći filozofska počela došli do toga da su shvatili da takvo počelo neophodno mora biti osobni i živi Bog, u protivnom svaki napor traženja bio bi bilo besmislen i uzaludan. Pa i kada nisu uvijek dolazili do života i osobnoga Boga, mnogi su bili sretni i ponosni da su posvetili život traženju nekog uzvišenijeg cilja, nego da ga žive samo na prizemljen način, uživajući u prizemljenim materijalnim zadovoljstvima.
Na žalost, današnji čovjek, uronjen u svijet upravo zemaljskih užitaka nije više autentični tražitelj kao filozof iz nekih antičkih vremena. Danas uopće ne teži tražiti bitak i bitno, smisao i smisleno, već polažu pravo da svatko od nas ljudi taj smisao nosi u sebi, te da ga ne treba tražiti, već samo naglas izgovoriti. Nakon toga preostaje uvjeriti i sve druge ljude oko sebe da poštuju ono što je on za sebe definirao bitkom i smislom. Štoviše, čovjek današnjice se upire i suprotstavlja čak i onome što ćuti da je očevidnost Božja. A najgore od svega je što upravo to suprotstavljanje Bogu i apsolutnim vrijednostima naziva traženjem, novim putovima i drukčijim mišljenjem od ustaljenoga. Za njega je to slobodno traženje, to jest pravo na traženje i pravo na slobodu vlastitog ‘traženja’ i vlastitog ‘pronalaženja’. Ne zabrinjava se što njegovi zaključci mogu biti neispravni, već polazi od pretpostavke da ima pravo na njih. Tako svoje pristrane, osobne zaključke naziva slobodom traženja i traženjem slobode, a da oni to uopće nisu, već su pristrano osporavanje živoga Boga i odbacivanje Boga iz svoje sredine i svojih zaključaka. Kod današnjeg čovjeka se ne uočava ni potreba ni napor da traže Boga i da ga, slušajući, otkriju ono što je bitno. Kad nešto traži, onda je to apriorni zaključak kojim želi opozvati i opovrgnuti činjenice Božje.
Zato čovjek našega vremena ne traži razumjeti onaj objektivni dar ili objektivnu istinu, već se svim silama, pa i nasiljem, trudi dokazati da se može misliti i drukčije, da se može zaključivati bolje od Božje misli ili čak da se s pravom može djelovati protiv Boga. Takvo traženje je izobličena borba protiv objektivne istine i činjenica života utemeljenih u Bogu, a ne nikakvo traženje dostojno čovjeka i njegove razumnosti. Ne samo da ostaje zakopan u svome materijalističkom poimanju stvarnosti, već potone još dublje u grešan i izopačen život. Ne samo da ne traži Boga, već ga traži, ako je ostavio svoje tragove, da ga izbaci iz svoje sredine. Iz toga nam je zaključiti da čovjek danas ne zna što traži, te zbog toga krivo traži i ne otkriva Boga koji bi mogao zadovoljiti svako njegovo traženje i svaku istinsku potrebu.
Iz toga svega zaključujemo koliko je bilo znakovito traženje dvojice učenika iz Evanđelja, ali isto tako i Isusovo pitanje, kao i sve drugo što se zbilo toga dana. U tom duhu i mi kršćani trebali bismo ljudima biti putokaz i primjer, kao oni koji su ozbiljno tražili i traže susret s Isusom, nakon čega su osnaženi jer su otkrili smisao i bit svoga života. Trebamo biti primjer kako se traži Boga živoga i pravoga, a ne neko božanstvo po vlastitoj mjeri i svome užitku. Trebamo posvjedočiti da smo pronašli Mesiju, a on da nam je objavio i otkrio one velike i svete istine života bez kojih se ne može živjeti život dostojan čovjeka. Zato i mi neprestano tražimo žarko Isusa i nastojmo biti s njime da nam protumači sve što nam je bitno znati u životu, a kao što je Andrija doveo k Isusu svoga brata Šimuna, tako i mi dovodimo svoju braću bliže Gospodinu