27. nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje (Iz 5, 1-7)

Čitanje Knjige proroka Izaije

Zapjevat ću svojemu dragome pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome. Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da će uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu. Sad, žitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeđ mene i vinograda mojega. Što još mogoh učiniti za svoj vinograd pa da nisam učinio? Nadah se da će uroditi grožđem, zašto vinjagu izrodi? No sad ću vam reći što ću učiniti od svog vinograda: plot ću mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze. U pustoš ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek u drač i trnje sav zaraste; zabranit ću oblacima da dažde nad njime.Vinograd Gospodina nad vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravičnosti, a eto vapaja.
Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 80, 9.12-16.19-20)

Pripjev: Vinograd Gospodnji dom je Izraelov.

Ti prenese čokot iz Egipta,
pogane istjera, a njega zasadi.
Mladice svoje ispruži do mora
i svoje ogranke do Rijeke.

Zašto si mu srušio ogradu
da ga beru svi što putem prolaze,
da ga pustoši vepar iz šume,
da ga pasu poljske zvijeri?

Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi,
obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnice svoje,
sina kog za se odgoji!

Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Gospodine, Bože nad vojskama, obnovi nas,
razvedri lice svoje i spasi nas!

Drugo čitanje (Fil 4, 6-9)

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

Braćo! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.
Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu! Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni – to činite i Bog mira bit će s vama!
Riječ Gospodnja

Evanđelje (Mt 21, 33-43)

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.
Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.
Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«
Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim! Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«
Riječ Gospodnja

Razmišljanje uz Evanđelje (dr. Ivan Bodrožić)

Nije rijedak slučaj u svakodnevnome životu da roditelji svojoj djeci priskrbe mnogo sigurnosti, blagostanja i baštine, a da uopće ne očekuju od njih, niti ih uče, osobnom zalaganju i odgovornosti da to zasluže i da nauče time upravljati. I upravo jer to bude tako, djeca nenavikla raditi i živjeti odgovorno, te nesposobna upravljati onim oko čega se nisu trudili, vrlo brzo upropaste sve što su im roditelji priskrbili i stavili u ruke. I to redovito jer su duhovno neizgrađeni i nedorasli izazovima i poteškoćama, te ne znaju dobro ni cijeniti trud i odricanje koji stoje iza stečenih dobara. Ovakva životna situacije nam pomaže razumjeti bolje Isusovu prispodobu o vinogradarima iz današnjega Evanđelja, ma koliko se to ne činilo na prvi pogled.

Isus, naime, priča prispodobu u kojoj glavnu ulogu ima domaćin koji sadi vinograd. On je taj koji je odlučio podići vinograd. On ga je zasadio i ogradio, te opskrbio svime što je potrebno da se kasnije može osigurati dobar urod. No imao je nesreću da su se sluge kojima je povjerio svoj vinograd počeli bahatiti, te su odbijali dati urod svome gospodaru. Njima je bilo povjereno održavanje vinograda, ali nisu ga oni zasadili ni bili mu vlasnici. Ako su i radili u njemu, radili su i za svoje dobro, te je doista bilo neprimjereno da se ponašaju kao gospodari vinograda koji im je gospodar povjerio da održavaju i da ubiru urod. Njihovo ponašanje je bilo krajnje neodgovorno, te je zato Isus rekao da će ih gospodar kazniti, nakon toliko neuspješnih pokušaja da ih urazumi i uvjeri da plodove vinograda donesu onome kome i pripadaju. Ovom prispodobom Isus je htio poručiti pismoznancima i farizejima da će se kraljevstvo Božje oduzeti narodu koji ne donosi njegove plodove, aludirajući tako na svoj izraelski narod koji nije donosio pravoga ploda prema Božjem planu i očekivanju.

No nakon takve Isusove pouke i kritike na račun svoga naroda, nije bespredmetno da se i mi danas ispitamo kako mi živimo u Crkvi i kako se odnosim prema Crkvi u kojoj se ostvaruje kraljevstvo Božje na zemlji. Jer govoreći o slugama koje je Bog slao da donosu urod, a koje su zli vinogradari tukli, kamenovali i ubijali, Isus govori o prorocima koji su se istinski trudili oko vinograda i žrtvovali za nj. Uz proroke središnju ulogu je odigrao sam sin – baštinik koji je dao svoj život za vinograd, a nakon njega su nastavili to činiti i njegovi apostoli i drugi učenici. Zato će sveti Pavao i reći da je Krist ljubio Crkvu i predao samoga sebe za nju da je posveti, očistivši je u kupelji. Krist je taj koji je ispunjenje ove prispodobe i svjedok koliko gospodar vinograda ljubi svoj vinograd, o čemu rječito govori njegova sveta krv. Baš zato i nama ostaje otvoren i upravljen upit i izazov: ponašamo li se i mi kao nekadašnji stari narod koji je došao na gotovo, a potom se ponaša neodgovorno? Nismo li i mi primili darove koje ne znamo cijeniti jer se oko njih nismo mučili?

Doista s pravom i danas moramo ozbiljno postavljati ova pitanja i preispitivati se živimo li aktivno i odgovorno svoju pripadnost svetoj Crkvi. Jednako tako se valja pitati na koji je način izgrađujemo i na koji način doprinosimo da dođe do plodova koje ćemo dati svome gospodaru koji nam je povjerio dar vjere i presveti život svoga Sina? Pa čak kad se ispitujemo i o pasivnom sudjelovanju, to jest o pukom dolasku na svetu misu, onda vidimo koliko je onih kojima je teško i doći na misu i primiti plodove Božjega vinograda, a što bi tek bilo da Bog od njih traži da aktivno obrađuju i da daju život za Crkvu i njezinu izgradnju. Ali bilo bi dobro da se barem zamislimo i da vidimo koje nam je blago Bog dao kad nas je učinio svojom djecom u svetoj Crkvi koju je on osnovao i učinio svojim Tijelom. Mi se nismo oko nje trudili, a dobili smo milost da beremo u njoj plodove života vječnoga. To ne znači da imamo pravo na nezahvalnost, jer bit ćemo onda gori od onih kojima je Isus oduzeo svoje kraljevstvo. A strah me da ni mi danas ne znamo cijeniti što nam je Bog dao, te nam može biti problem što smo sve dobili na gotovo, te ne znamo i ne želimo se potom sami potruditi oko toga da barem aktivno primamo ono što nam je Krist svojim trudom i žrtvom pripravio, kad već nije od nas tražio da ugradimo svoj život u zdanje svoje Crkve kao što to kroz stoljeća čine mučenici slijedeći njegov sveti primjer. Zato budimo zahvalni i odgovorni da i nama Gospodin ne oduzme plodove njegova kraljevstva i ne dadne drugima koji će to znati više cijeniti i bolje njima upravljati.