6. nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje (Lev 13, 1-2.45-46)

Čitanje Levitskog zakonika

Reče Gospodin Mojsiju i Aronu:
»Ako se kome na koži pojavi oteklina ili lišaj ili bjelkasta pjega što bi bila nagovještaj gube na koži njegova tijela, neka se takav dovede svećeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova svećenika.
Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeću; kosa neka mu je raščupana; gornju usnu neka prekrije i viče: ’Nečist! Nečist!’ Sve dok na njemu bude bolest, neka nečistim ostane, a kako je nečist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora.«
Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 32, 1-2.5.11)

Pripjev: Utočište ti si moje, radošću me spasenja okružuješ.

Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!
Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju
i u čijem duhu nema prijevare!

Grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Radujte se Gospodinu i kličite, pravedni,
kličite svi koji ste srca čestita!

Drugo čitanje (1Kor 10, 31 – 11, 1)

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite. Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje.
Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.
Riječ Gospodnja

Evanđelje (Mk 1, 40-45)

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
Riječ Gospodnja

Razmišljanje uz evanđelje (dr. Ivan Bodrožić)

U današnjem Evanđelju čitamo kako pred Isusa dolazi jedan gubavac i ponizno ga na koljenima moli za ozdravljenje: “U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: ‘Ako hoćeš, možeš me očistiti’.” Kada ga je Isus vidio, to jest kad je vidio ne samo njegovo stanje, već i pristup i poniznu zamolbu, nije mogao ne doživjeti ganuće. Vjerojatno je Isus u njegovim molećivim očima pročitao umor od nemoći da traži pomoć, a nitko mu nije mogao pomoći. Vjerojatno je zaraženi čovjek bio umoran od svih pokušaja i traženja, od svih nadanja i razočaranje koja su ga pratila. Vjerojatno je bio i umoran od borbe s opakom bolešću koju nije mogao pobijediti, već je samo čekao kada će ga ona polako dokončati. Sve skupa je očito djelovalo na Isusa da je ostao ganut i da je tog čovjeka očistio od gube koja ga je bila zahvatila.

U ovom događaju možemo promatrati i sebe i ljude našega vremena koji su umorni od kroničnog duhovnog umora. Dok se s jedne strane osjećaju gospodarima života i izvanjskoga napretka, s druge pak strane osjećaju veliku duhovnu nemoć. Ona se očituje u nečistoći duše i tromosti kojom uočavamo tu istu nečistoći. Štoviše, očituje se i u premalom nastojanju da je odstranimo i da živimo novim životom. Zato je duhovna nečistoća koja nastaje uslijed slabosti i grijeha kao guba koju čovjek ne može sam od sebe otkloniti. Nečistoća duše je pošast koja nas dovodi do iscrpljenja i do umora, jer počesto uza sve svoje napore ne uspijevamo ostvariti željeni cilj, jednako kao i ovaj gubavac kojemu je potom Isus bio posljednja slamka spasa. A ništa dušu tako ne iscrpljuje kao želja da nešto poduzme za svoju dobrobit, a osjeća se bespomoćna, jer nije kadra sama sebi udijeliti to čemu teži. I kao što je ozdravljenje od gube nadilazilo moć i sposobnosti zaraženog čovjeka, tako je isto i s nama kad nemamo snage doći do posvemašnje čistoće jer duša nema snage sama se za nju izboriti. I kao što je gubavcu bilo teško nositi se s bolešću i s prijezirima onih koji su ga etiketirali kao neizlječiv slučaj, tako se događa i čovjeku našega vremena kada otkrije da je uslijed slabosti zahvaćen bolestima duše kojima sam ne može doskočiti. I kao što ovom čovjeku javnost i društvo u kojemu se nalazio nije moglo priskrbiti nikakav pomak, tako je i nama danas: društvo i javnost nisu kadri podariti čovjeku čistoću duše. Štoviše, upravo tu riskira da je najviše isprlja i sebe ugrozi.

Doista, poput ovog gubavca i sami postajemo umorni od sebe i svoje nemoći da se izliječimo i spasimo. Postajemo umorni u društvu u kojemu duše pate zbog nečistoće, a da nitko to ne vidi i ne poduzima ništa da nam omogući čist životni ambijent. Umorni smo od ljudi koji gledaju samo sebe, a nemaju razumijevanja za druge, te potom niti ne nude božanski lijek i božansku pomoć potrebnima. U društvu u kojemu živimo lijek koji se nudi za nečistoću duše je uglavnom ljudski, kao neka vrsta duhovne ljudske površne kozmetike koja ne ispire nečistoće već ih samo prekriva površinskim naslagama laži i obmana. Poput ovog gubavca umorni smo od ljudi koji će nas etiketirati za svaku nečistoću, ali neće prstom mrdnuti da nam pomognu doći di ozdravljenja i spasenja. Mnogo je onih koji su se uplitali u život ovoga gubavca, ali samo da mu ga još više zakompliciraju i zatruju, a to se događa i danas gotovo kao svakodnevna pojava.

Zato je jedino ispravno rješenje da pronađemo Isusa i da u susretu s njime dobijemo olakšanje i rasterećenje svih svojih briga i problema, to jest očišćenje od nečistoća koja nam dušu pritišću. Jer Isus se ne ponaša kao drugi ljudi. On ima moć očistiti, a ima i sućutno srce kojim proživljava i našu patnju i muku. Stanimo pred njega ponizno, na koljenima i molimo ga da nas očisti, kako je to učinio i gubavac, pa će on s naših leđa otkloniti breme umora i nemoći. On će nas izvući iz ponora naših nečistoća obdarujući nas novim životom i životnom svježinom, jer njemu nije stalo do ničeg drugog, već da ljude očisti i preporodi za novi život koji će biti na slavu Božju. Ne pokušavajmo stoga za sebe tražiti ljudska rješenja, već priznajmo svoje nečistoće duše Isusu i ponizno ga zamolimo da ih otkloni i da nas obdari radošću novoga života. Držimo se njega, jer on je jedini put očišćenja naših duša, jedini put čistoće čovjeka u svakom dobu. Zazovimo ga i dopustimo mu da nas dotakne i očisti, jer bez njega ne možemo doći do cjelovite i temeljite čistoće, već samo one ograničene i privremene. Budimo čisti jer on hoće da budemo čisti, kako bismo mogli ostaviti svjedočanstvo njegova djela i u našem svijetu, te tako zaslužiti i onaj vječni.