Četvrta korizmena nedjelja

Prvo čitanje (Jš 5, 9a.10-12)

Čitanje Knjige o Jošui

U one dane: Reče Gospodin Jošui: »Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.« Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim po¬ljanama proslaviše Pashu četrnaestoga dana u mjesecu, uvečer. A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja. I mana je prestala padati čim su počeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske.
Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 34, 2-7)

Pripjev: Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam Gospodina i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.

U njega gledajte i razveselite se
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Drugo čitanje (2Kor 5, 17-21)

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.
Riječ Gospodnja

Evanđelje (Lk 15, 1-3.11-32)

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.
Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’
Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.
A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«
Riječ Gospodnja

Razmišljanje uz Evanđelje (dr. Ivan Bodrožić)

Svi smo mi osjetljivi na zemaljska dobra, trudimo se stjecati ih, čuvati, te potom i uvećavati, već kako nam prilike u kojima živimo omoguće. U materijalističkom svijetu u kojemu živimo, a u kojem se ljude i život vrednuje prema onome što imaju, pred nama su uvijek veći izazovi glede zemaljskih dobara. Onaj tko ne bi držao do zemaljskih dobara smatrao bi se naivnim i nepromišljenim čovjekom, te gotovo čudakom. Zato su nama ljudima redovito važne vijesti o tome tko je koliko stekao, koliko mu teži bogatstvo, koliko su velika njegova ulaganja, te koje su pretpostavke za uvećanje njegova kapitala. Jednako tako znamo kako roditelji osjećaju svojom dužnošću da steknu i ostave određenu količinu dobara svojoj djeci. Osim toga pazimo i kritiziramo loše gospodarenje društvenom imovinom, rasprodaju dobara ispod cijene ili pak na netransparentan način. Smeta nas kada vlasti loše upravljaju državnom imovinom, jer znamo da joj se vrijednost ne može uvijek na prikladan način izraziti. Sve su to pokazatelji kako smo osjetljivi za zemaljska dobra, te pazimo što činimo s njima.

Upravo se na sličan način izražava Isus kada priča prispodobu o dobrome ocu u dvojici sinova (Lk 15, 1-3.11-32). Mlađega tako opisuje kao čovjeka koji traži svoje i koji svojim dobrima želi samostalno upravljati, to jest iskoristiti prema vlastitom nahođenju dobra za koja smatra da mu pripadaju. A jer je smatrao da mu dobra služe za zemaljske užitke, nije ih štedio kako bi sebi priuštio što više zabave i tjelesnih užitaka, pa će tako Gospodin i reći kako ‘potrati svoja dobra živeći razvratno’. Stariji je pak brat bio puno odgovorniji i pazio na svaki novčić i trošak. Nije si davao za pravo niti s vremena na vrijeme proveseliti s prijateljima. Mlađi je podredio dobra lagodnu životu, a stariji je podredio život zemaljskim dobrima, te su i jedan i drugi ostali zakinuti za bitno u životu. A to bitno bila je očeva ljubav koja je trebala biti bitnija od dobara kojima su raspolagali, to jest koja im je otac priskrbio. Otac je skrbio oko njih da ih podigne, da ih odgoji na ispravan način, a oni su svoj život gradili polažući nadu u zemaljska dobra. Zato su i oca krivo procijenili i povrijedili ga svojim postupcima.

Isus, međutim, ne priča ovu prispodobu kako bi nas poučio upravljaju zemaljskim dobrima za zemaljski život, već se služi slikom iz svakodnevnice kako bi dočarao kakav treba biti odnos prema duhovnim dobrima. Naime, spomenute situacije nisu bile rijetkost, na ovaj ili onaj način, pa je stoga Isus želio predočiti svojim slušateljima što se sve može dogoditi u duhovnom životu ako se pojedinac ne usredotoči na ono što je uistinu važno, a to je zajedništvo s Bogom koji je vrelo života i vrelo duhovoga obilja. I upravo kad se tako postavimo prema Bogu, bilo ne vodeći računa o svojim duhovnim dobrima, bilo kao formalisti koji sve odnose s Bogom uređuju putem zakona i odredbi, tako da u biti odnos s njime ne žive, već ‘odrađuju’, mi smo najveći gubitnici, dok Bog pati u svojoj ljubavi i čeka da dođemo k svijesti i obratimo se.

Zato je ova prispodoba o dobrima upravljena nama kako bismo se ispitali o tome kako se odnosimo prema Božjim darovima i Božjem pozivu koji nam je upravljen. Jer najčešće i ne primjećujemo i ne poznamo istinska dobra koja nam je Bog udijelio i kojima nas je obdario upravo zato jer se poput dvojice braće usredotočujemo na materiju ovoga svijeta i na probitke koji nam iz nje dolaze. Na našu žalost zaboravljamo kako bi sve trebalo poslužiti da Boga što bolje upoznamo i da s njime uspostavimo što čvršće zajedništvo ljubavi. Ako ne pazimo na vrijednosti kojima nas Bog poučava za naše dobro, onda ćemo lako prezreti ćudoredne odredbe i obveze, te ćemo protratiti svoj život živeći neuredno i time protratiti sebe i svoju dušu. Ako pak vršimo sve odredbe samo iz straha ili formalizma, jednako tako smo sva Božja dobra protratili jer ih nismo iskoristili da uvećamo odnos s Bogom, već za vlastitu samodostatnost i neporočnost koja nema za cilj zajedništvo s Bogom, već ljudski ponos i oholost.

Uslijed svega rečenoga ova nas prispodoba poziva na preispitivanje o tome prema čemu težimo i što jedni drugima prenosimo i na što se potičemo. Ova su dva brata iz prispodobe imala sreću da su imala oca koji je imao životnoga iskustva, te ih je upravljao prema ljubavi i zajedništvu, a ne prema zemaljskim dobrima. Čak je bio za njihovo stvarno dobro spreman i žrtvovati od svojih dobara, samo da ih zdrave dočeka. Bilo bi dobro kad bi kršćanski roditelji na isti način pristupali svojoj djeci i kad bi ih poučavali istinskome cilju i smislu i prenosili im duhovni, a ne zemaljski kapital. Tada bi sigurno manje tratili sami sebe, shvaćajući kako je njihov život i spasenje istinski kapital u koji treba uložiti sve. A u njega se ulaže sve samo onda kad ga se potpuno podlaže Bogu ostvarujući zajedništvo s njime. Isus je bio više nego jasan, a mi se trudimo biti dosljedni svoga poziva i dostojni života u zajedništvu s Bogom.