Devetnaesta nedjelja kroz godinu
Prvo čitanje (Mudr 18, 6-9)
Čitanje Knjige Mudrosti
Noć oslobođenja bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje. Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja. Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi. Tada su pobožna djeca pravednikâ žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Ps 33, 1.12.18-20.22)
Pripjev: Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu!
Pravednici, Gospodinu kličite!
Hvaliti ga pristoji se čestitima.
Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
narodu koji on odabra sebi za baštinu!
Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama
kao što se u tebe uzdamo!
Drugo čitanje (Heb 11, 1-2.8-19)
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo.
Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer iščekivaše onaj utemeljeni grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanjâ, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.
Riječ Gospodnja
Evanđelje (Lk 12, 32-48)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.
»Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!
A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«
Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.
No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan koji mu se ne nada i u čas koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.
I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.«
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje (dr. Ivan Bodrožić)
Već prošlu nedjelju imali smo prigodu razmišljati o Gospodinovim upozorenjima glede pohlepe koja bi se mogla definirati požudom za materijalnim dobrima. U današnjemu Evanđelju čitamo dodatne upute i preporuke kojima Isus produbljuje tu temu koristeći nekoliko slika iz svakodnevnoga života kojima vrlo zorno izražava svoje božanske stavove. Tako nam dočarava i opisuje opasnosti koje zemaljska dobra predstavljaju za duhovni život ukoliko ih se ne postavi na pravo mjesto, nakon čega nisu više dobra, nego kamen spoticanja. Iz Gospodinovih riječi razabiremo da su zemaljska dobra kao neka vrsta magneta na koji reagira ljudsko srce jer se daje privući njihovom privlačnošću i korišću. Ili bi se pak moglo reći kako su stanoviti regulator kojim se reguliraju želje i misli našega srca. A kad kažemo srce, onda valja imati u vidu da je riječ o cijelome životu, jer srce kao svojevrsno središte predstavlja cjelinu života. Stoga kad Isus kaže: “Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti ”, ističe i izriče upravo ovu stvarnost.
Njegovo “gdje vam je blago” jednostavno znači: gdje vam je predmet zanimanja, gdje vam je pozornost, gdje su vam želje, misli, mašta i planovi. Jer blago je ono što smatramo vrijednim do mjere da cijeli svoj život usmjerimo k tome, i to ne usputno, već ciljano, svjesno, odlučno, potpuno. A ono “ondje će vam i srce biti” možemo prereći kao: ondje će vam biti i život. Jer ono što nam privlači pozornost, zahtijeva golemi trud, troši životne snage, doista je aktivnost koja zahtijeva cijeli život. Vrijednosti ‘srca’, vrijednosti su života, te ne funkcioniraju na mehanički ili automatski način. Prema njima se ravna i okreće cijeli život i cijelo biće. Na razini jednostavnoga znanja i pravila Isusova riječ je razumljiva, ali naše ljudsko postojanje nije pošteđeno izazova glede konkretnih izbora, te u praksi loše primjenjujemo pravilo koje nam je on predočio kao sasvim razvidno.
Sada je ostalo jedino provjeriti koje su to vrijednosti, stvarnosti i sadržaji koji nas obuzimaju i koji nam uzimaju svu pozornost, crpe svu energiju, motiviraju naše želje, misli, maštu i planove. Jer kolikogod možemo govoriti da smo vjernici i obavljati određene vjerske obrede i čine, ako nam je više stalo do zemaljskoga probitka nego do nebeskoga spasenja, onda životom opozivamo to što ustima govorimo. Ako nam je više stalo do zemaljskih dobara nego do Božje milosti, onda je to pokazatelj kako su nam takva dobra postala bogom u ime kojega smo odbacili Boga. Ako s više žara govorimo o plaćama, prodaji i kupovanju nego o evanđeoskoj poruci, znak je da nam u srcu nije Bog niti nam je srce u Bogu. To je ozbiljan simptom opasne srčane bolesti koja iziskuje potražiti istinskoga Liječnika. Ako svoje kratkoročne i dugoročne planove i vizije pravimo samo na temelju zemaljskoga, a ne i nebeskoga ‘materijala’, onda pokazujemo kako nismo otkrili blago nepropadljivo na nebesima ili ga ne smatramo tako važnim za naš život. Ako nam mašta radi samo kad mislimo o novcu, te potiče projekte i ideje o tome što možemo i trebamo činiti, a ne radi nam dok slušamo riječ Božju, onda je znak da nam je Bog nedovoljno značajan u životu, te da trebamo poraditi na sebi da nam srce ne ode za lažnim blagom kamo se kradljivac približava a moljac rastače.
Upravo zato nas Isus poziva na spremnost da se othrvamo galopirajućoj logici materijalizma koja u nama ljudima guši istinsku životnu stvaralačku moć i maštu. ‘Srce’ posvećeno samo zemaljskome otupljuje na prave vrijednosti i Božje podražaje, a hlepnja za zemaljskim sadržajima iscrpljuje našu životnu snagu, jer odvlači nam srce u s izvora života koji je u Bogu, poradi čega gubimo pred očima istinski cilj i smisao života. Isus nas upozorava da se ne pouzdajemo previše u zemaljsko, jer nam to onečišćuje srce dajući mu lažnu sigurnost. Ako ne položimo svoju sigurnost u Boga, ako nas ne vodi njegova riječ, ako nemamo pouzdanja u njegovu providnost, ako ne mislimo intenzivnije na nebeska dobra nego na zemaljska, samo je znak da naše srce ne ide za Isusom. Drugim riječima rečeno, naša praksa ne odgovara onome što usta ispovijedaju, te sličimo na zloga slugu koji je Božji sluga samo imenom, dok njegovo ponašanje to ne odražava. Isusove riječi iz današnjega Evanđelja poticaj su nam da preispitamo misli, osjećaje, želje, nakane, planove… Provjeriti nam je koliko odgovaraju Božjim mislima, planovima, nakanama i željama, to jest, jednom riječju, koliko naše srce odgovara njegovu. Ako smo djeca Božja, potrudimo se da ne bude raskoraka između njega i nas, već svojom dosljednošću pokažimo da nam je srce u Bogu, satkano od nepropadljiva materijala kao kesa koja ne stari, te sadržava blago nepropadljivo na nebesima. Posvjedočimo da nam je srce uronjeno u njegovu ljubav, a njegova ljubav razlivena u našemu srcu, te težimo za potpunim zajedništvom s njime koje se već sada ostvaruje dobrim dijelom ovdje ako živimo u suglasju srca s njime. Prosvijetlimo srce njegovim sjajem i ražarimo ga njegovim plamenom i živimo za trenutak potpunoga zajedništva ne dopuštajući da nam zemaljski planovi pokvare nebeske, a zemaljska dobra ugroze njegove darove. Naše je blago u nebesima, u Bogu, pa neka naše srce trajno teži i ide k njemu do onog konačnog i neopozivog susreta i neraskidivoga zagrljaja u vječnoj ljubavi.