Druga nedjelja po Božiću

Prvo čitanje (Sir 24, 1-2.8-12)

Čitanje Knjige Sirahove

Mudrost se sama slavi i u Bogu se časti
i sred puka svog se hvali.
Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg
i pred njegovom se moći proslavlja.
Posred naroda se svog uzvisuje
i u punom svetom zboru pobuđuje divljenje
i u mnoštvu izabranika ima hvalu
i među blagoslovljenima ona se sama ovako blagoslivlje:
»Zapovjedi mi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori,
odredi mjesto za šator moj i reče:
‘Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.’
Prije vjekova, odiskona, on me stvorio
i neću prestati dovijeka.
Pred njim sam služila u svetom šatoru
i potom se nastanila na Sionu.
Dao mi je tako spokoj u milome gradu
i vlast mi je u Jeruzalemu.
Tako se ukorijenih u slavnom narodu,
na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj,
i u punom zboru svetih moj je boravak.«
Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 147, 12-15.19-20)

Pripjev: Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
Hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.

On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.

Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!

Drugo čitanje (Ef 1,3-6.15-18)

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu.
Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta
da budemo sveti i bez mane pred njim;
u ljubavi nas predodredi za posinstvo,
za sebe, po Isusu Kristu,
dobrohotnošću svoje volje,
na hvalu slave svoje milosti.
Njome nas zamilova u Ljubljenome.
Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima.
Riječ Gospodnja

Evanđelje (Iv 1, 1-18)

Početak svetog Evanđelja po Ivanu

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga.
Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade, u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.
On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
Ne bijaše on Svjetlo, nego — da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;
bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi,
ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego — od Boga.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu — slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca —
pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče:
»To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi,
preda mnom je jer bijaše prije mene!«
Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.
Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac — Bog — koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.
Riječ Gospodnja

Razmišljanje uz evanđelje (dr. Ivan Bodrožić)

Božji Sin koji se rodio i došao je na svijet s ciljem, to jest s Očevim poslanjem. Otac je odvijeka ljubio čovjeka i planirao svoj naum spasenja. Došao je u svijet da nas do kraja osposobi za mudrost, jer smo i bili stvoreni za spoznaju mudrosti. Kad nas je Bog stvarao, onda nam je udijelio i smisao života, jer nas je učinio razumnim bićima. No naša ljudska razumnost je imala smisla samo ukoliko je otvorena božanskoj mudrosti na koju je trebala biti upućena i od koje je trajno trebala primati dodatnu mudrost. No na žalost ljudi su odbili božansku mudrost u korist svoje ljudske, te su radije stvarnost htjeli promišljati samostalno, te biti gospodari svoga ‘dobra i zla’, umjesto da posluhom primaju iz ruke Božje čistu dobrotu i ljubav. Zato su odbili piti s vrutka Božje mudrosti oni koji su bili stvoreni po toj istoj Mudrosti Božjoj. U svojoj neuviđavnosti odbili su živjeti od njega i za njega i po njemu, te su postali žrtve svoje ludosti.

No dobri Bog je unatoč svemu odlučio u svojoj dobroti spasiti ih i od njih samih i od Zloga kome su bili podložni, pa je svoju Mudrost, svoju svesilnu Riječ po kojoj je sve bilo stvoreno, poslao na svijet. No ni danas situacija nije drugačija nego na početku svijeta. I danas ljudi sebe smatraju prosvjetljenima do mjere da smatraju kako im ne treba Božje svjetlo koje on velikodušno šalje na svijet. I danas je mnogo lažnih prosvjetitelja kojima ljudi vjeruju, a koji nisu unijeli ni tračak svjetla u ljudske živote. I danas je mnogo lažnih životvoraca koji se ljudima obećavaju život, a ostavili su ih isključivo u smrti. I danas je hrpa promašenih mudraca koji obećavaju otkriti čovjeku tajnu mudrosti, no samo ga još više ukopavaju u ponor i tamu neznanja i životne ludosti.

Doista, neupitno je da je čovjek zadan potrebom da traži mudrost, ali nije mudrac ni mudar svaki onaj tko govori o mudrosti. Neophodno je spoznati mudrost, jer ona sadržava istinu života bez koje se ne može niti ispravno živjeti. Bez prave mudrosti nemamo svijesti o dobru i zlu, te jednako tako nema sadržaja koji oblikuje naše ćudoredno življenje. Zato je važno otkriti mudrost, ali ne isprazne tlapnje koje ljudi zovu mudrošću, već istinu Božju na kojoj se može sagraditi život, te odvažno ići smjerom koji nam je ona naznačila, s punom sviješću da se krećemo u ispravnom smjeru. Nije mudrost, već samo su ljudske teze i neutemeljena mišljenja ideje koje nas ne pokreću na bolji i jasniji život. Nije mudrost ljudska preuzetnost koja nas potiče više na mlakost nego na gorljivost i krepost. Nije mudrost ljudsko umovanje koje nam stvara više zbrke u glavi i dovodi nas u stanje zbunjene svijest. Nije mudrost isprazno raspravljanje koje nas ne vodi ispravnom već ispraznom životu. Nije mudrost ‘istina’ kojom se trguje na tržnicama moćnih lobija, jer ona ne izgrađuje čovjeka za neprolazne vrijednosti. Jednom riječju, ako nas neka ‘mudrost’ ne vodi bliže Bogu, onda to doista nije mudrost niti dolazi od Boga za naše dobro.

Prava mudrost nas vodi k i uvodi u božanski život. Štoviše, prava mudrost je Mudrost Božja, vječna i nerukotvorena. Ona nije mudrost priučena ni naučena iz neprovjerenih knjiga, već je ona Riječ Očeva izišla iz Očeva uma i srca. Ona nije nemušta ljudska ideja, već jasno izrečena Božja Istina. Božja nas Mudrost uči ispravnu životu, a nije kao lažna ljudska mudrost koja se svodi na obranu loše prakse i nećudorednog življenja. Istinska Mudrost nas poziva da se usredotočujemo na traženje Boga koji nam daje svu jasnoću o odbacivanju ispraznosti, a prihvaćanju ispravnog načina života, te nam ujedno daje i snagu za takav život pred Bogom. Tu Mudrost nam predstavlja Sirah u prvom čitanju, a sveti Ivan u Evanđelju kada govori o Riječi (Logosu) koja u početku bijaše kod Boga i koja bijaše Bog. To je stvarateljska i prosvjetiteljska Riječ koja bijaše ljudima svjetlo prema kojem su se mogli ravnati i koja prosvjetljuje svakog čovjeka. Već tada sveti Ivan reče da je došao svojima a da ga njegovi nisu primili, to jest došao je kao Mudrost onima koji žeđaju za mudrošću, koji je posjeduju dijelom ili u tragovima, a žude upoznati potpuno, no ipak ga odbaciše i nastaviše svojim krivim stazama. Doista, oni koji žive po principu ljudske volje i tjelesnoga života, ne mogu ga upoznati i odbacuju ga u ime svojih strasti i slatkoga života.

Onima pak koji ga primaju, daje moć da postanu djeca Božja. Stoga je on kao Mudrost Očeva izvor moći za naš kršćanski život, te mu se potpuno okrenimo i otvorimo da nas prosvijetli i ispuni milošću i istinom. Budimo stoga ponizni i ispunimo se milošću i istinom njegova dolaska među nas ljude u našu povijest, te će nas on lako ispuniti spasenjskim znanjem koje ljudi u svojoj ‘mudrosti’ ne posjeduju, a ono je temelj svakoga znanja i svake mudrosti. Neka nam on bude život i svjetlo kako bismo mogli vidjeti njegovu slavu već sada ovdje među nama, a jednom je i uživati u njegovu kraljevstvu po sve vijeke vjekova. Amen