Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje (Iz 53, 10-11)

Čitanje Knjige proroka Izaije

Svidjelo se Gospodinu pritisnuti ga bolima.
Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu,
vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane
i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.
Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost
i nasititi se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge
i krivicu njihovu na sebe uzeti.
Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 33, 4-5.18-20.22)

Pripjev: Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!

Prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama
kao što se u tebe uzdamo!

Drugo čitanje (Heb 4, 14-16)

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo: Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere.
Ta nemamo takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.
Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!
Riječ Gospodnja

Evanđelje (Mk 10, 35-45)

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu:
»Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.«
Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im:
»Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«
Riječ Gospodnja

Razmišljanje uz Evanđelje (dr. Ivan Bodrožić)

U današnjem Evanđelju (Mk 10, 35-45) opisan je jedan događaj koji baš i ne služi na čast apostolima, jer svjedoči o tome kako su se i oni lakomili za bolja mjesta trudeći se čak preduhitriti jedan drugoga, to jest jedni druge kao što je u ovom slučaju. Naime, Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, dosjetili se da prije ostalih pitaju Isusa da im usliša molbu, te da im omogući da jedan sjedne njemu zdesna, a drugi slijeva u njegovo kraljevstvu kada dođe. Dvojica braće nastoje se domoći boljega položaja za sebe, ne razmišljajući što će biti s drugima, niti kakve posljedice to može imati na njihove međusobne odnose. Ostali apostoli su dobro prepoznali da su ih Zebedejevi htjeli ‘izigrati’ reagirajući prije ostalih i tražeći kao preko veze da im on dodijeli bolja mjesta, te su zato gnjevno reagirali. Stoga kad bolje razmislimo o njihovu nastojanju vidimo da su htjeli Isusa iskoristiti za svoje ciljeve, za osobnu dobrobit i korist, ambiciju i slavu.

Ovakve pojave nisu ni danas nepoznate. Ima onih koji koriste Isusa za svoje privatne ciljeve ili osobne probitke i promidžbe. Ima onih koji ne žele služiti njemu i ciljevima. Ne bore se oni za njegovo kraljevstvo, već preko njega grade neki svoj svijet, ili brane takav izgrađeni svijet. Takvi samo pokazuju da nisu u njemu otkrili smisao svoga života i budućnosti, već njemu daju smisao polazeći od sebe, kao da oni određuju koliko će on biti važan u svijetu. Umjesto da u njemu prepoznaju razloge svoga postojanja, oni su kao uvjereni da njegovo postojanje ovisi o njima. U tom smislu ne uzimaju oni njega kao svoju istinu, već djelomično i pristrano njegovu istinu koriste za promidžbu svojih ideja, ili ga žele ujarmiti u jaram svojih poluistina, laži i ideologija.

Upravo zato vidimo da Isus pita dvojicu ambiciozne braće: Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim? Kao da ih je htio pitati mogu li ići za njim i propovijedati ono što i on propovijeda, te životom činiti ono što on čini. Jer, naime, nije bio smisao života Kristovih učenika da oni njega pridobiju za svoje želje i ciljeve, već da ga vjerno slijede odvažno se noseći sa svim zahtjevima službe, pa čak i sa samom smrću, koju Isus slikovito prispodobi kaležu i krstu. Doista, bilo bi prejednostavno i prelako poslužiti se Isusovom moći za vlastite ciljeve. Ali poći onim putem kojim je on hodio i podređujući osobne ciljeve njegovima, to je istinski evanđeoski život.

Zato bismo i danas trebali primjenjivati Isusova pravila i mjere i na vlastiti život pitajući se ozbiljno služimo li do kraja Gospodinu. Ako je naše služenje polovično ili površno, to onda znači da se mi služimo njime za određenu količinu svojih interesa, umjesto da služimo njemu i ostvarenju njegova kraljevstva na zemlji u kojemu nema tako nezdravoga nadmetanja. Ako naše služenje Kristu u Crkvi nije iskreno, onda znači da manipuliramo Isusom na taj način da ga pokušavamo pridobiti za vlastitu korist. Stoga se i događa da određeni broj ljudi u Crkvi misli da im je Crkva i crkvena služba u Crkvi kao neka odskočna daska za postizanje vlastite slave, a crkvena moć kao da je sredstvo ostvarenja nadmoći i kontrole nad drugima. Nije rijetkost također da pozivanje na Krista i njegov nauk postaje predmetom grubih manipulacija lažnih pravednika koji nemaju Gospodinov pristup ljudima, već ih sustavno prozivaju i blate u ime istine evanđelja.

To je razlog više da ozbiljno shvatimo pouku ovog događaja, a nadasve kroz optiku Isusovih riječi i njegove božanske istine. Trudimo se težiti prema njegovu kaležu i krstu, kako bismo se izgradili kao cjeloviti vjernici koji se ne služe Isusom, već mu služe odano i predano, spremni dati i život za njega. Ne bojmo se zahtjeva službe koju nam je povjerio, jer nam je on sam ostavio primjer služenja, upozorivši nas ujedno na pogubnost želje i potrebe da težimo načinu života u kojem bi nam drugi služili. A najpogubniji i nezdraviji stupanj toga, doista pravo svetogrđe, je da zlorabimo samoga Boga, kao što su pokušali Zebedejevi. Trudimo se radije biti poslužitelji i sluge, poput Sina Božjega, da možemo jednom biti veliki pred licem njegovim kad se pojavi kao sudac koji nas je kadar obdariti vječnim životom.