Isus Krist Kralj svega stvorenja

Prvo čitanje (Ez 34, 11-12. 15-17)

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

»Ovo govori Gospodin Bog: ’Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka. Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka’ – govori Gospodin Bog. ’Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno.’ A vama, ovce moje, ovako govori Gospodin Bog: ’Evo me da sudim između ovce i ovce, između ovnova i jaraca!’«
Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 23, 1-3.5-6)

Pripjev: Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam.

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

Drugo čitanje (1Kor 15, 20-26.28)

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; potom – svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako vrhovništvo, svaku vlast i silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena smrt. I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio, da Bog bude sve u svemu.
Riječ Gospodnja

Evanđelje (Mt 25, 31-46)

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima:
»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«
Riječ Gospodnja

Razmišljanje uz Evanđelje (dr. Ivan Bodrožić)

Iz povijesti znamo kako su kraljevi znali biti okrutni i krvoločni u borbi za vlast. Bilo je i onih koji nisu prezali, želeći samo za sebe sačuvati vlast, od ubijanja i najbližih članova obitelji, roditelja i braće, sestara i rodbine. Možemo zamisliti da takvima običan čovjek nije ništa značio, ako nisu poštivali one svoje najbliže rođake. Što je takvima mogao značiti onaj gladni i žedni, goli i bosi, ožalošćeni ili utamničeni? Malo tko, a ponajmanje kraljevi, držali su do tih kategorija ljudi koji su inače bili društveno beznačajni, te se o njih mogao bilo tko ogriješiti nekažnjeno, a ponajprije kraljevi i vlastodršci koji su predstavljali vrh piramide moći u društvu.

Isus, međutim, svojim dolaskom pravi zaokret, jer se priznaje kraljem, ali ne kraljem od ovoga svijeta. On je istinski vječni kralj, što znači da je on model i prototip kralja. Kao model kralja on pokazuje što on očekuje od zemaljskih vladara, ali isto tako od svih žitelja svoga kraljevstva. Kao pravi kralj on ne zazire od malenih i ugroženih, gladnih i žednih, već ih, naprotiv, naziva ih svojom najmanjom braćom. Vršeći svoju kraljevsku vlast on će suditi svoje podanike upravo na temelju toga koliko su prepoznavali ove potrebite kao njegovu braću kojoj su trebali asistirati. I premda je ova prispodoba naznačila svojevrstan zaokret, jer Isus ističe kriterije po kojima će jednom suditi sve ljude, ipak se stječe dojam da mi to ne shvaćamo i ne provodimo u život tako ozbiljno kako je on izrekao. Premda je on kralj koji drži do svoje najmanje braće, najčešće mi gledamo najprije sami sebe i držimo do sebe, te zapostavljamo one pored sebe. Ne izgleda da smo baš tako aktivni i skrbni oko gladnih, žednih, golih i bosih, stranaca i utamničenih, obespravljenih i ožalošćenih, premda će nas on jednom pitati jesmo li to činili.

Zato je vrijeme da se trgnemo, te da počnemo u praksu provoditi kraljevsku krepost ljubavi i milosrđa, prema kojoj ćemo primiti vječnu nagradu ili kaznu. Isusu su prije svega važni naši unutarnji osobni stavovi, naši stavovi prema osobama, a ne samo izgradnja izvanjskih uvjeta života s kojima se često ponosimo. Njega zanima na koji način jedni druge tretiramo kao ljude i djecu Božju, a ne koliko smo zaradili i izgradili. Njemu je daleko važnija pozornost na osobu pored nas, na njezine potrebe i dobro oko kojega treba skrbiti, nego samoponos i samohvala koju stvaramo na račun zemaljskih ostvarenja. A svima nama se može lako potkrasti da radimo i gradimo, da unaprjeđujemo i razvijamo, ali ne s ciljem da činimo dobro čovjeku pored sebe, napose onom potrebnome, onoj Isusovoj maloj braći, već da se proslavimo, da požanjemo ljudski uspjeh, da bolje zaradimo i da sebe osiguramo. No u tom slučaju ne radimo radi čovjeka i njegova dobra, već radi novca i probitka.

Zato nam Isus govori da će njegov kraljevski sud biti na iznenađenje mnogima, i onima zdesna i onima slijeva. Kad razotkrije svoje karte, to jest temelje za prosudbu i razlučivanje ovaca i jaraca, iznenadit će i one koje nagrađuje, jer neće držati svoje čine vrijednima tolike nagrade, a i one koje će kazniti, jer će i oni biti uvjereni da su živjeli na takav način da nisu zaslužili vječne kazne. No onaj tko je motiviran istinskim dobrom osoba pored sebe, te im pomaže bez interesno, on u konačnici živi sukladno Božjem zakonu, to jest živi za neprolazne vrijednosti i Boga, premda ne smatra svoje djelovanje toliko velikim da zasluži kraljevsku počast koju mu potom Krist iskazuje. Onaj tko živi za druge dolazi do toga da djelima nasljeduje Krista, pa i kada nije svjestan koliko je to zaslužno i veliko djelo, jer Krist je i sam živio za druge, to jest za dobro i spasenje ljudi. Zato i onaj tko čini dobro čovjeku radi njega samoga, nasljeduje Boga koji je na istovjetan način ljubio čovjeka nemajući nikakva drugi cilj, nego da ga ljubi i privede ga spasenju.

Dopustimo stoga našemu Kralju da i nas pouči i da nas potakne na zauzetije čovjekoljublje, jer ljubeći one malene i čineći im dobro, činimo dobro upravo njemu koji je te malene uzeo u zaštitu proglasivši ih svojom malom braćom. Trudimo se ispred sebe vidjeti čovjeka, jer tako ćemo najlakše vidjeti i Krista u čovjeku, budući da je njemu stalo do svakog pojedinca s kojim se poistovjećuje. A opet s druge strane nastojmo ljubiti Krista svoga Kralja, jer će nas on najbolje poučiti kako ljubiti čovjeka, te će nas poticati da dobro ljudima činimo poradi njega, te ćemo tako čovjekoljublje spojiti s bogoljubljem. Trudimo se razmatrati Kristovu kraljevsku veličinu i slavu, misliti o vječnome sudu na kojem ćemo se pojaviti pred njim, te živimo za taj trenutak čineći sada na zemlji djela milosrđa i prepoznajući njega u potrebitima. Otvorimo dobro oči i prepoznajimo Krista u svojoj braći, da ne bismo propustili prigodu živjeti po Božju već sada, jer će nam Gospodin jednom u vječnosti dati nagradu samo za ono što smo na zemlji činili. A čineći djela ljubavi i milosrđa, već sada kraljujemo s Kristom, jer nam to postaju zaslužna, neotuđiva djela za vječnost, nakon kojih ćemo čuti čudesne riječi: Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!