Najava – Korizmena duhovna obnova za trajne đakone u našoj župi
U utorak 20. veljače u našoj se župi održava korizmena duhovna obnova za trajne đakone Zagrebačke crkvene pokrajine. Trajni đakoni okupljaju se u 17 sati, a obnova započinje duhovnim nagovorom kojega vodi s. Ana Begić, dominikanka i profesorica moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Trajni đakoni će zatim sudjelovati na zajedničkom križnom putu sa župljanima u 18 sati te se pridružiti euharistijskom slavlju u 18:30 sati.
Đakoni će imati prilike upoznati župu Krista Kralja u Trnju, gdje pastoralno djeluje njihov povjerenik za trajnu formaciju vlč. mr. Milan Dančuo. Prilika je i za župljane pobliže upoznati trajne đakone i specifičnost njihova poziva.
Tko su đakoni?
Prema Novom zavjetu već se u apostolsko doba spominju đakoni koji imaju dužnost dijeliti milostinju. To je bio i sada je najniži red. U Djelima apostolskim spominju se sedmorica muževa koji su se trebali brinuti za milostinju i zbrinjavanje siromašnijih u zajednici: Stjepan, Filip, Prohor, Nikanor, Timon, Parmen i Nikola (Dj 6,5). Ipak, njihova se služba tek kasnije naziva đakonskom, a i znatno se razlikuje od one koju će đakoni obavljati u kasnije doba. U prvim stoljećima kršćanstva đakoni upravljaju materijalnim dobrima Crkve, čuvaju sveto posuđe i svete knjige.
U kasnijim se stoljećima opseg njihovih dužnosti proširuje – tako da oni čitaju evanđelje na misi, uz dozvolu biskupa propovijedaju, dijele pričest, a u nekim slučajevima i krštenje. U srednjem vijeku u Rimokatoličkoj Crkvi važnost đakonata opada, te on postaje drugi od 3 viša reda (subđakonat, đakonat i svećeništvo). Đakon je od toga razdoblja samo pomoćnik pri svečanoj liturgiji. No na Zapadu, za razliku od istočnih Crkava, đakon može redovito krstiti, a i nazočiti vjenčanju.
Tko su trajni đakoni?
Drugi vatikanski sabor daje biskupima mogućnost da obnove instituciju trajnog đakonata. U novije vrijeme Crkva zaređuje za đakone i oženjene muškarce koji doživotno ostaju đakoni i ne mogu postati svećenici. Inače svaki svećenik prvo postaje đakon pa onda svećenik. Trajni đakon može krstiti, vjenčati, voditi sprovod, propovijedati na misi i nositi pričest bolesnicima. Ne može služiti sv. misu, ispovijedati i podijeliti bolesničko pomazanje, što su službe koje pripadaju svećeniku.
Prilikom sudjelovanja u misnom slavlju redovito đakonovo liturgijsko odijelo sastoji se od bijele albe, preko koje se stavlja štola i to tako da stavi preko lijevog ramena a priveže o desnom boku. Preko štole odijeva se dalmatika. Štola i dalmatika uvijek su u odgovarajućoj liturgijskoj boji koja ovisi o liturgijskom vremenu (došašće, božićno vrijeme, korizma, vazmeno vrijeme, ili vrijeme kroz godinu) ili o pojedinim blagdanima koji se određenog dana slave. Liturgijska boja đakonova odijela jednaka je liturgijskoj boji svećeničkog odijela.
Trajni đakonat znači trajnost, odnosno stalnost u Crkvi. Zadatak trajnih đakona je biti uzor pobožnosti, a đakonat je ponajprije služenje. Potrebni uvjeti za trajni đakonat su sljedeći: završen teološki studij, navršenih 35 godina života, kandidat mora biti oženjen te imati dopuštenje supruge da pristupi pripravi koja traje dvije godine. Nakon perioda duhovne, teološke i liturgijske formacije, kanidat ređenjem postaje trajni đakon.