Presveto Trojstvo
Prvo čitanje (Izr 8, 22-31)
Čitanje Knjige mudrih izrekâ
Ovo govori Mudrost Božja:
»Gospodin me stvori kao počelo svoga djela,
kao najraniji od svojih čina, u pradoba;
oblikovana sam još od vječnosti,
odiskona, prije nastanka zemlje.
Rodih se kad još nije bilo pradubina,
dok nije bilo izvora obilnih voda.
Rodih se prije nego su utemeljene gore,
prije brežuljaka.
Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana,
ni početka zemaljskom prahu;
kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna,
kad je povlačio krug na licu bezdana.
Kad je u visini utvrđivao oblake
i kad je odredio snagu izvoru pradubinâ;
kad je postavljao moru njegove granice
da mu se vode ne preliju preko obala,
kad je polagao temelje zemlji:
bila sam kraj njega, kao graditeljica,
bila u radosti, iz dana u dan,
igrajući pred njim sve vrijeme;
igrala sam po tlu njegove zemlje,
i moja su radost djeca čovjekova.«
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Ps 8, 4-9)
Pripjev: Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji!
Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti –
pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohađaš?
Ti ga učini malo manjim od anđelâ,
slavom i čašću njega ovjenča.
Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
njemu pod noge sve podloži.
Ovce i svakolika goveda,
i zvijeri poljske k tome,
ptice nebeske i ribe morske
i što god prolazi stazama morskim.
Drugo čitanje (Rim 5, 1-5)
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!
Riječ Gospodnja
Evanđelje (Iv 16, 12-15)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje (dr. Ivan Bodrožić)
Kad danas izgovorimo riječ istina, onda najčešće većina ljudi pomisli kako je sada to tema isključivo za neke učene i mudre glave koje zovemo filozofima. No kako vidimo iz Evanđelja, za Isusa i nije baš tako. On je sebe smatrao mjerodavnim govoriti o istini, i to zato što je za njega govor o istini pretpostavljao govor o ‘svoj istini’, kao što smo čuli u današnjem odlomku (Iv 16, 12-15): No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu. Dakle, govor o istini pretpostavlja uvid u cjelovitu istinu, u protivnom ni ono djelomično ne znači mnogo. S druge pak strane i ta djelomična ili samo jedan segment ili vid istine može biti tako sjajan i značajan ako smo ga otkrili kao dio cjeline. Štoviše, ako smo otkrili njegovo mjesto u cjelini, onda bolje uočavamo njegovu ljepotu i važnost.
Doista, u svjetlu cjelovite, sveukupne istine o životu, bolje se spoznaje smisao i onog djelomičnoga, to jest pojedinačnoga. Tako i svaka naša ljudska istina može biti velika i sjajna samo ako smo prije otkrili svu istinu unutar koje i ona postoji kao njezin dio. Ako poznamo cjelinu, onda znamo kako se pojedinačno odnosi prema toj cjelini, znamo koje mu je mjesto i značenje. Tako na primjer, jedan komadić mozaika zna koja je njegova istina i istina o njemu samo ako otkrije da je dio cjeline i ako otkrije koje je njegovo mjesto u toj cjelini.
Slično tome, i kada čovjek danas traži istinu o životu, što je najvažnija i najveća istina, onda mu nije dostatno znati tek nešto životopisnih, bioloških ili medicinskih podataka, već treba znati više o cjelini kojoj pripada. A to ne možemo sami od sebe, već isključivo u zajedništvu s drugima. Stoga je istina o životu uvijek dinamična, živa i topla, jer nas stavlja u odnos s drugima. Istinu o sebi i svome životu ne možemo otkriti ako zanemarimo konkretne ljude koji su nam dali i pomogli održavati život i razvijati sve istinske kvalitete života.
U konačnici, istina o životu je odraz života Presvetoga Trojstva koje je upravo takvo kakva je istina o našem životu. I Trojstvo je dinamično, živo, toplo, puno ljubavi. Zato je Isus i rekao da je njegovo sve što ima Otac, kao što vrijedi i obrnuto. Isto tako upravo to što on posjeduje imajući sve od Oca, upravo to uzima Duh Sveti i daje ljudima. Presveto Trojstvo je, doista, sva istina koju treba upoznati u životu, te tada imamo mogućnost znati o nama tko smo i koji nam je cilj i smisao. Istina nisu, kako često mislimo, površna filozofska naklapanja, već sadržaj koji dolazi od Oca, izložen mudrošću i razumnošću Sina Božjega, a u ljubavi Duha Svetoga. Nema, naime, ničega što bi se moglo zvati istinom, a da ne nosi ovaj otajstveno trojstveni biljeg. Ako sadržaj onoga što tvrdimo odgovara Bogu ili nije izložen snagom i dosljednošću njegove Mudrosti, ili nedostaje motivacija Ljubavi, onda to nije cjelovita istina, već samo poluistina, blijeda ideja ili ideologija.
A Isus nam je pokazao svojim životom i naviještanjem da je istina sadržaj koji dolazi od Oca – vrela sveg života, koji razumijevamo snagom Mudrosti i darujemo dalje u Ljubavi. Temeljna istina života je da je Bog bio darežljiv i nije nam uskratio ništa od svega što je i što posjeduje. Bila koja misao i ideja, stav ili čin koji ne bi odgovarali ovom trojstvenom polazištu, bili bi samo izobličena ideja ili teorija koja previđa sve činjenice, te kao takva ne može izreći istinu o životu.
Trojstvo je ključ spoznaje sve istine, jer je za Trojstvo istina stvar dinamizma zajedništva. Sve što ima Otac, to daje Sinu, te tako i Sin ima sve što je Očevo. Ali sve to ima i Duh Sveti koji uzima od Sina i daje Crkvi. Tražiti istinu života znači tražiti Trojstvo, kao što tražiti Trojstvo znači tražiti istinu. Gospodin Isus nam je svojim služenjem priuštio da tu istinu otkrijemo, da je spoznamo i da u svjetlu nje otkrijemo istinu o sebi, to jest da vidimo kako bez istine o Trojstvu ne možemo znati ništa bitnoga niti o sebi samima. A kad je trojstveni Bog već bio toliko velikodušan da nam je darujući sebe podario istinu o nama, nastojmo je primiti i obogatiti se puninom istine u svjetlu koje će nam zasjati i naša. Nakon toga svjedočenjem trojstvene istine proslavljajmo Presveto Trojstvo iz kojega nam izvire sva istina o daru života, spoznaje i ljubavi. Ucijepimo u svoj život trojstvenu istinu i budimo slika trojstvenih odnosa i prava proslava živoga Boga svojim životom, mudrošću i ljubavlju.