Presveto Trojstvo
Prvo čitanje (Pnz 4, 32-34.39-40)
Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu:»
Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori isred ognja kao što si ti čuo i na životu ostao? Ili, pòkuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Gospodin, Bog vaš, u Egiptu?
Danas, dakle, spoznaj i zasadi u srce svoje: Gospodin je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema. Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje zauvijek.«
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Ps 33, 4-6.9.18-20.22)
Pripjev: Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu.
Pràva je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.
Gospodnjom su riječju nebesa sazdana
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
On reče – i sve postade,
naredi – i sve se stvori.
Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!
Drugo čitanje (Rim 8, 14-17)
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!« Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.
Riječ Gospodnja
Evanđelje (Mt 28, 16-20)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme:
Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:
»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!
I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz današnju svetkovinu (dr. Ivan Bodrožić)
Ma koliko se u našem vjerničkom življenju spoznaja Presvetoga Trojstva mogla činiti zahtjevnom ili čak suvišnom, ona je ipak neophodna za onoga tko se želi zvati kršćaninom i to biti. O tome nam svjedoči evanđeoski odlomak koji čitamo danas na svetkovinu Presvetoga Trojstva, uzet sa samog konca Matejeva Evanđelja u kojem odzvanjaju Gospodinove riječi: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! Opraštajući se od svojih učenika Isus im stavlja na srce ono najvažnije, to jest nalaže im da poučvaju sve ljude i narode. Ali one koji poučavaju i čine učenicima, ne čine to prenoseći im ljudske teorije i zemaljsku mudrost, nego snagom krštenja u ime Presvete Trojice. Dakle, najvažnije što apostoli trebaju dati čovječanstvu jest nova spoznaja Boga koja se ostvaruje po krštenju u ime Trojstva.
Stoga na današnju svetkovinu se trebamo ozbiljni preispitati i upitati i mi što za nas vjernike znači činjenica da samo bili kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Iz ozbiljnosti Isusovih riječi zaključujemo da se naš kršćanski život ne smije svesti na život poput ostalih ljudi koji ne poznaju pravo lice Boga, u protivnom nas Isus ne bi poslao da poučavamo druge krsteći ih u ime Trojstva. Jer mi sami smo krštenjem postali poučeni o biti života kad smo upoznali Boga koji nas je stvorio, otkupio i posvetio. Te stoga ako su drugi ljudi neupućeni glede života, radi toga jer nemaju spoznaju Trojstva, naša najveća zadaća i cilj kršćanskog života trebao bi biti upravo poznavanje Trojstva i svjedočanstvo o spasenjskoj snazi koja počiva u spoznaji božanskih osoba i životu koji struji iz njih. Stoga i za nas vrijedi obveza da sve ljude činimo Isusovim učenicima krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Naravno, prije toga oni su sami trebali biti kršteni i bili su kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, te su mogli predavati ono što su sami primili.
Stoga je i za nas ova zadaća jednako bremenita: biti kršten i krštavati u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. No, na žalost, mi kršćani ne shvaćamo je uvijek u svom njezinu opsegu i značenju. Pojam ‘krstiti’ znači biti uronjen u vodu, no krštenje kojim smo mi kršteni ipak nije obično uranjenje ili pranje, nego radikalno uranjenj u Boga, izvor žive i životvorne vode. Krstiti u ime Oca i Sina i Duha Svetoga znači biti uronjen u krsnu vodu dok se nad krštenikom zaziva ime Oca i Sina i Duha Svetoga i prima božanski život. Te stoga biti kršten u imenu Presvete Trojice znači uroniti cijelo svoje biće u život i odnose koji postoje između Oca i Sina i Duha Svetoga. Biti kršten, stoga, znači biti uronjen u vodu ili poliven vodom, no ne samo mehanički i tjelesno, nego znači oprati sa svoga bića svaku ljagu i nečistoću, svaku zapreku cjelovitoj i iskonskoj čistoći čovjeka. Krstiti stoga znači čovjeka cjelovito očovječiti u svim bitnim dimenzijama njegova života. U tom duhu su apostoli dobili poslanje da nastave Isusovo djelo očovječenja čovjeka, što se može izvesti samo ucjepljujući čovjeka u božanski život.
Zato je značenje krsnog uranjanja ne samo umiranje sebi i grješnom i starom načinu života, nego prije svega to znači da smo pozvani uroniti se u život Presvete Trojice, te razviti iste odnose koje oni imaju i njegovati iste način i sadržaj života koji oni imaju. Naš život u sebi treba biti ono što je život Trojstva, kako bismo onda i prema drugima razvili iste osjećaje i iste odnose koji su u Presvetom Trojstvu posvećeni životom i zajedništvom Oca i Sina i Duha Svetoga. Kako bismo upoznali i ljubili sebe i drugoga neophodna nam je škola pouke o Presvetom Trojstvu koju primamo po krsnoj milosti. U konačnici krštenjem razvijamo sve ono što inače kao ljudi zapuštamo ili ne držimo bitnim i presudnim, te smo kršćani onoliko koliko poznamo Trojstvo i koliko ga svjedočimo vlastitim životom. Pravi kršćanski život je život Trojstva u nama i život trojstvenih odnosa iz nas prema drugima. Biti uronjen u Boga pri krštenju znači primiti i nakon toga nositi u sebi snagu i obilježje tog istog života. A to kao posljedicu ima da biti kršćanin znači prije svega biti čovjek obilježen životom Presvete Trojice i obdaren njihovim darovima. Ne možemo ni biti ni zvati se kršćanima ako ne poznamo trojstveni život i ako ga ne nasljedujemo, to jest ako ga ne prenosimo u vlastiti život. Tek ako smo uronjeni u Trojstveni život dolazimo do jasnije svijesti o sebi, do veće spoznaje o svemu što nas okružuje i do veće ljubavi prema svima kojima nas Bog šalje.
Neka nas stoga današnja svetkovina najprije potakne da žarko i intenzivno živimo u zajedništvu s Ocem i Sinom i Duhom Svetim kako bismo kao pravi učenici Kristovi primili čisto i istinsko znanje o Bogu koji je jedan a trojedin. Bez straha uronimo u Boga u čije smo ime kršteni kako bi nas on ispunio svojim životom i ljubavlju, te kako bismo, naviještajući spasenje, s radošću mogli ljude ispuniti istim darom života i ljubavi koji nam je uliven zajedništvom Presvetom Trojicom.