Šesta vazmena nedjelja

Prvo čitanje (Dj 8, 5-8.14-17)

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Filip siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio. Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. Nasta tako velika radost u onome gradu.
Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 66, 1-3a.4-7a.16.20)

Pripjev: Kliči Bogu, sva zemljo.

Kliči Bogu, sva zemljo,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.
Recite Bogu: »Kako su potresna djela tvoja!«

»Sva zemlja nek ti se klanja i nek ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!«
Dođite i gledajte djela Božja:
čuda učini među sinovima ljudskim.

On pretvori more u zemlju suhu
te rijeku pregaziše.
Stoga se njemu radujmo!
Dovijeka vlada jakošću svojom.

Dođite, počujte, svi koji se Boga bojite,
pripovjedit ću što učini duši mojoj!
Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,
naklonosti ne odvrati od mene!

Drugo čitanje (1Pt 3, 15-18)

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Ljubljeni: Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju. Ta uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo. Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu.
Riječ Gospodnja

Evanđelje (Iv 14, 15-21)

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«
Riječ Gospodnja

Razmišljanje uz Evanđelje (dr. Ivan Bodrožić)

Nakon što je na posljednjoj večeri Gospodin sebe objavio svojim učenicima kao Put, Istinu i Život moglo se činiti da je njegova objava i poslanje završeno. Međutim, on je neposredno nakon toga imao potrebu objaviti im još i Branitelja – Duha Istine kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Više je razloga ponukalo Isusa da im progovori o Duhu Istine, jer se često dogodi da ljudi istinu shvate na vrlo površan, to jest jednoznačan i isključiv način. Doista, mnogo je onih koji istinom drže samo zaključke svoga ograničenog razuma, te se njih drže slijepo i ne popuštaju niti milimetra od svega što su sebi stavili u glavu, kao da je istina njihova privatna svojina. Mnogi to čine kada brane svoje pozicije, svoj nećudoredan život kao nešto ispravno, razložno ili vlastito pravo. Osim toga, ima i onih koji intelektualno dođu do ispravnog logičkog zaključka, ali on nije jamstvo da će dotični znati taj zaključak pretvoriti u Božju Istinu, te je potom posvjedočiti dajući život za nju, umjesto što istinu koriste kao oružje za prozivanje i ponižavanje neistomišljenika.

U takvom kontekstu Isus obećava svojim učenicima dati Duha Istine jer bez pravoga Duha niti njegova riječ nije dostatna za spasenje. Primjer za to su tijekom stoljeća bila tolika krivovjerja i sekte koje su se uredno pozivale na Božju riječ, ali nisu imali pravoga Duha kojim bi je doživjeli i koristili da bude spasonosna, te umjesto da im omogućuje da se sjedine s Bogom u njegovoj Crkvi, oni su se još više udaljavali. Isus je znao da riječi koje je govorio učenicima i nauk koji im je predao nisu tek apstraktni pojmovi koji se netko uhvati, o kojima raspravlja i intelektualizira. Njegove riječi su doista riječi života za onoga tko ih prihvaća u Duhu Svetome i njima oblikuje život na način na koji to Gospodin od nas traži. Te stoga, ako netko sluša njegove riječi, a ne otkriva u njima snagu Duha Istine koji je također Duh ljubavi i zajedništva, taj je otkrio samo jednu dimenziju njegove riječi, ali nije došao do njezine biti. A Isus nam je u svojoj riječi dao Duha Istine da nas poučava o pravom i punom značenju te iste riječi. Stoga vrijedi i obrnuto: tko u njegovim riječima otkrije snagu Duha, taj otkriva unutarnji život i Božje zakonitosti prisutne kako u njegovoj riječi, tako i u životu. Takvome Isusov nauk nije ni prisila, a njegove zapovijedi nisu breme, već i jedno i drugo mu je unutarnji dar života koji mu donosi radost. Tko je osjetio Duha Istine u Isusovim riječima, njemu su onda zapovijedi postale čin dužne ljubavi prema Gospodinu. Takav onda neće živjeti život u otvorenoj oprečnosti prema Božjim zapovijedima, niti će protiv njih iznositi hrpu ‘dobrih’ razloga, već će svoje ponašanje uskladiti s Božjim zapovijedima svjestan da ga Bog nepogrešivo vodi putem života.

Onaj, međutim, koji ima Duha Istine neće se opirati Bogu, već će se upirati da sebe dovede u sklad s onim što Bog traži. Onaj tko se priprema primiti Duha, odbacuje od sebe napast ljudske istine, to jest istine svijeta. Jer istina nije istina ako je oblikujemo po prohtjevima ljudskoga duha, umjesto da se ljudski duh otvori neizmjernosti Istine kojom nas nadiše Duh Božji. Jer istina nije niti samo neki logičan zaključak koji donose ljudi koji žive sasvim na ‘logičan’ način, a da to nije način i mjera Duha Svetoga. Istina nije zaključak po mjerama ovoga svijeta koji ne može i ne želi prihvatiti da bi čovjek trebao djelovati nešto drukčije nego što mu diktira samo ljudski razum, istina je, naprotiv, prava istina onda kad djelujemo sukladno Duhu Istine koji nas nadahnjuje Božjom ljubavlju, što je nešto sasvim drugo od logike i zaključaka ovoga svijeta.

Naš Gospodin je doista znao da svijet ne može primiti Duha Istine, jer svijetu nije stalo do Istine, već najčešće traži samo izgovor za vlastite postupke. Svijet ne može razumjeti da Božja riječ u nas unosi snagu svoga Duha kojemu se treba otvoriti, nakon čega nam omogućuje sagledavati stvarnost drugim očima. Svijet nije navikao razmatrati vječnu i neupitnu Istinu koja pred nas stavlja zahtjev da se očistimo od natruha grijeha i slabosti kako bismo živjeli život u posvemašnjoj čistoći i predanom darivanju. Zato je Isus rekao da Duha Istine svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Svijet doista ne može vidjeti ono što vidi čista vjernička duša koja uživa u Kristovoj prisutnosti i kojoj Duha iznutra daje razloge živjeti drugačije nego što živi svijet, bez obzira što to djeluje ludost u očima svijeta.

Ovo je poziv i nama da se borimo protiv tuposti i otvrdnuća na djelovanje Duha Svetoga tako što ćemo pripremati svoje duše za njegov dolazak i dopustiti mu djelovanje u našoj nutrini. Kao i Apostole Isus i nas poziva primiti Duha Istine koji je kadar potpuno nas prožeti, omekšati nam srce, zagrijati volju i prosvijetliti razum. Jednom riječju, kadar je učiniti nas novim ljudima sposobnima shvaćati Istinu, primati ljubav i darivati se drugima. Prionimo stoga uz Isusove riječi da ne ostanemo prazni i suhi, zakinuti za božansku prisutnost u duši koja nas preobražava na njegovu sliku. Primajmo Kristovu riječ koja nas potiče da se raspoložimo primiti Duha kako bismo ljubili istinski, zauzeto, do kraja. Čuvajmo njegove zapovijedi, razmatrajmo istinu, natapajmo se ljubavlju pa će nam Krist dati Branitelja koji će nas kao Zaštitnik iznutra braniti od navala i zamama svijeta, te će nam također jednom biti jamstvo i zalog besmrtnosti.