Treća nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje (Neh 8, 2-4a.5-6.8-10)

Čitanje Knjige Nehemijine

U one dane: Svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni razumjeti ga. I na trgu koji je pred Vodenim vratima čitao je knjigu od ranoga jutra do podneva, pred ljudima i ženama i svima koji su mogli razumjeti. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona.
Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Otvori knjigu naočigled svemu narodu jer je bio poviše od svega naroda a kad ju je otvorio, sav narod ustade. Tada Ezra blagoslovi Gospodina, Boga velikoga, a sav narod podignutih ruku odgovori: »Amen! Amen!« Potom kleknu i poklone se pred Gospodinom, licem do zemlje.
I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se čita.
Potom namjesnik Nehemija, svećenik-književnik Ezra i leviti koji poučavahu narod rekoše svemu narodu: »Ovo je dan posvećen Gospodinu, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!« Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. I još im reče Nehemija: »Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodinu. Ne žalostite se! Jer radost Gospodnja vaša je jakost.«
Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 19, 8-10.15)

Pripjev: Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život.

Savršen je Zakon Gospodnji – dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči.

Prava je naredba Gospodnja – srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje.

Neokaljan strah Gospodnji – ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji – svi jednako pravedni.

Riječi ti usta mojih omiljele
i razmišljanje srca moga pred licem tvojim.
Gospodine, hridi moja, otkupitelju moj!

Drugo čitanje (1Kor 12, 12-30)

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.
Rekne li noga: »Nisam ruka, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? I rekne li uho: »Nisam oko, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. Kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? A ovako, mnogi udovi – jedno tijelo! Ne može oko reći ruci: »Ne trebam te«, ili pak glava nogama: »Ne trebam vas.« Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. A udove koje smatramo nečasnijima okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.
A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.
I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?
Riječ Gospodnja

Evanđelje (Lk 1, 1-4; 4, 14-21)

Početak svetog Evanđelja po Luki

Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.
U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:
»Duh Gospodnji na meni je
jer me pomaza!
On me posla blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje,
vid slijepima,
na slobodu pustiti potlačene,
proglasiti godinu milosti Gospodnje.«
Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«
Riječ Gospodnja

Razmišljanje uz Evanđelje (dr. Ivan Bodrožić)

Danas smo čuli odlomak iz svetoga Evanđelja po Luku u kojem je opisan početak Isusova javnoga djelovanja propovijedanjem radosne vijesti u Galileji, to jest rodnome kraju. Sveti Luka je pomno ispitao sve što se događalo i potom to vjerno zapisao nama za svjedočanstvo. A jedna od stvari koju je ustvrdio ticala se i glasa koji je kružio o Isusu: A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. Kao što je bilo i za očekivati, Isusovo djelovanje i propovijedanje nije moglo proći neopaženo, nego je privlačilo veliku pozornost. Nije ostajalo u dometu pojedinaca ili privatnom krugu, već se širilo i na druge ljude kao sadržaj koji bi trebao biti od važnosti za sve ljude. Zato će Evanđelist i istaknuti da je bio slavljen od sviju, te je u takvom ozračju propovijedao u sinagogama.

Iz ovih nekoliko zapažanja svetoga Luke uočiti nam je vrlo korisne stvari kao putokaz ponašanja u svakodnevnom životu. Riječ je, naime, o dobrome glasu, kao o jednoj od značajnih ljudskih vrijednosti i prava. Premda znamo da Isus nije činio ništa radi dobroga glasa, već je sve činio kako bi objavio slavu Presvetoga Trojstva i nama ljudima priskrbio spasenje, ipak je bitno da svakoga u njegovu djelovanju prati dobar glas, to jest poželjno je da se o tome proširi ispravna vijest. Doista, Isus je sve činio vršeći volju Očevu, te je pozivao i svoje učenike da isto čine, a svojim djelovanjem je bio odsjaj slave Očeve, ne čineći ništa po nekoj privatnoj osnovi kako bi stekao ljudska priznanja za svoje propovijedanje i djela. No sveti Luka ipak skreće pozornost kako ga je pratio dobar glas kao rezultat naučavanja i djelovanja. Jer se Isus nije opterećivao time kako stvoriti savršenu sliku o sebi, nije imao pored sebe osobe za odnose s javnošću koje bi mu savjetovale određene ideje i trikove kako poraditi na privlačenju pozornosti, te na ‘tržištu’ ideja što bolje prodati svoje stavove i promišljanja. Nije se brinuo za medijsku sliku o sebi, u protivnom bi se okružio stručnjacima koji bi mu pomogli da je stvori, već je isključivo znao koje je poslanje koje mu je povjerio Otac, te se svojski trudio jedino oko toga, dok mu je sve ostalo bilo nebitno. A sve što se potom razglašavalo o njemu bilo je isključivo na tragu njegova rada.

Upravo je ova situacija prigoda razmišljati o više važnih točaka duhovnoga života. Korisno je znati kako je svijet u kojemu živimo svijet u kojem se ‘glas’ često puta stvara umjetno, to jest mnogi se prikazuju onim što nisu. Ali znaju da je dovoljno imati medijsko zaleđe, kao i znati kako se odnositi s javnošću, te možete steći mnogo pristaša za sebe, svoje ideje ili proizvode na tržištu. Određeni dio ljudi je spreman na jeftine prijevare javnosti, kako bi se prikazali nekom veličinom i zavarali krug ljudi oko sebe dovodeći ih do toga da bespogovorno vjeruju u njihovu veličinu. No kad ljudi stvaraju samo sliku o sebi, bez unutarnjeg duhovnog pokrića, onda su u velikom raskoraku, te to prije ili poslije iziđe na vidjelo. Tko se izvana prikazuje nekom veličinom, a to u sebi nije, redovito pukne kao balon od sapunice jer nema dovoljno unutarnjeg duhovnog sadržaja kao pokrića za toliko napuhanu sliku o sebi. A kad ih potom pojedinci ili javnost raskrinkaju, onda iza njih ostane samo osjećaj praznine koju su širili oko sebe.

No osim stvaranja slike ili ‘glasa’ o sebi, postoji i druga krajnost, vrlo česta u današnje vrijeme, a to je gubljenje ili rušenje dobroga glasa. Doista, u svijetu u kojem sredstva društvene komunikacije postaju i sredstvo u rukama pojedinaca, jer vrše utjecaj na velik broj ljudi, lako se može dogoditi da netko bude žrtva tuđih spletki. A kako uvijek ima ljudi kojima je do toga da unose nered i nemir u društvo i međuljudske odnose, onda se koriste medijskom aktivnošću, te drugima oduzimaju dobar glas putem tih istih sredstava. Tako se u društvu događaju politički i drugi interesni obračuni, te je oduzimanje dobroga glasa najlakši način kako ukloniti suparnika ili protivnika s društvene scene, a time sebi prokrčiti put do zacrtanih ciljeva. Zaboravlja se kako oduzeti dobar glas može biti jednako teško kao i ubiti čovjeka.

Ali osim što se glas može nekome oduzeti javno, to se počesto čini privatno, neopreznim i neprimjerenim govorom i izjavama o drugima. Na žalost, gotovo da smo se navikli na ogovaranja, pa i klevete o drugima. Riječ je najčešće o našoj površnosti i neodgovornosti kad sebi dopustimo brzopleto i nepromišljeno davati izjave o drugima, ili pak pretresati njihove pogrješke i mane. I to je također oduzimanje dobroga glasa, te jednako pogubno kao i javno klevetanje, s time što učinci nisu jednakih razmjera.

Stoga nas današnji evanđeoski odlomak poziva na budnu pozornost prema drugima i njihovu dobrom glasu. Ako je Isus imao pravo na dobar glas, potvrdio je time pravo na dobar glas kao jedno od nezaobilaznih ljudskih prava. Nas poziva da nikome i na nikoji način ne oduzimamo taj glas, već naprotiv da, kako privatno tako i javno, uvijek štitimo tuđi dobar glas. U ovom slučaju vrijedi njegovo pravilo: Učini drugome što želiš da i on tebi, što možemo prereći: Reci drugome i o drugome što želiš da i on kaže tebi i o tebi. A što se tiče nas osobno, ne idimo za taštim traženjem stvaranja vlastite veličine i slave, već sve činimo na slavu Božju, vršeći njegovu svetu volju. Isto tako, neka i naše odgovorno ponašanje prema našem bližnjemu ne bude samo poradi ljudskih obzira i uzajamne korektnosti, već nek i to bude poradi Boga i na Božju slavu, kako bismo zavrijedili jednom svi skupa doći do te iste slave kojom će nas Gospodin proslaviti u nebesima po sve vijeke vjekova.