Uznesenje Bl. Dj. Marije – Velika Gospa

Prvo čitanje (Otk 11,19a; 12, 1-6a.10ab)

Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana Apostola

Otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu. I znamenje veliko pokaza se na nebu: žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja.
I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj veliki, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete.
I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. A Žena pobježe u pustinju, gdje joj Bog pripravi sklonište. I začujem glas na nebu silan:
»Sada nasta spasenje i snaga
i kraljevstvo Boga našega
i vlast Pomazanika njegova!«
Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 45, 10b-12b.16)

Pripjev: Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći.

Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći,
mnoštvom okružena.

»Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni:
zaboravi svoj narod i dom oca svog!«

»Zaželi li kralj ljepotu tvoju,
smjerno se pokloni njemu.«

S veseljem je vode i s klicanjem,
u kraljeve dvore ulazi.

Drugo čitanje (1Kor 15, 20-27a)

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Krist uskrsnu od mrtvih,
prvina usnulih!
Doista, po čovjeku smrt,
po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih!
Jer kao što u Adamu svi umiru,
tako će u Kristu biti svi oživljeni.
Ali svatko u svom redu:
prvina Krist, a zatim koji su Kristovi,
o njegovu dolasku;
potom – svršetak,
kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu,
pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo,
svaku Vlast i Silu.
Doista, on treba da kraljuje
dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje.
Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt
jer sve podloži nogama njegovim.
Riječ Gospodnja

Evanđelje (Lk 1, 39-56)

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:
»Blagoslovljena ti među ženama
i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
Ta otkuda meni
da mi dođe majka Gospodina mojega?
Gledaj samo!
Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega,
zaigra mi od radosti čedo u utrobi.
Blažena ti što povjerova
da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«
Tada Marija reče:
»Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«
Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
Riječ Gospodnja

Razmišljanje uz evanđelje (dr. Ivan Bodrožić)

Slavimo danas veliko otajstvo jedne obične, male i jednostavne žene koja to nije bila slučajno već izborom, te je i bila svjesna svoje malenosti, što potvrđuje njezin hvalospjev Veliča. To veliko otajstvo je uznesenje tijelom i dušom u nebesku slavu, cilj svakog vjernika koji hodi za uskrslim Kristom Gospodinom koji nam je otvorio vrata života vječnoga svojim uskrsnućem. Zato današnja svetkovina jasnije od bilo koje druge marijanske ili svetačke svetkovine govori o njezinoj povezanosti s pobjedom samoga Gospodina. Kristova pobjeda na križu počela je donositi plodove života, čemu je najjasniji primjer sama Marija u kojoj se ostvarila punina dara Kristova. Napokon je čovječanstvo moglo odahnuti jer je Krist ne samo pobijedio Đavla, a obeskrijepio Smrt kao posljednjeg starog neprijatelja, već je svakom čovjeku omogućio pristup u život. Njegova uskrsna pobjeda je dovela do toga da je zbačen s neba tužitelj naše braće koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim onemogućujući im pristup pred njegovo prijestolje.

No Marija ovaj dar i milost uznesenja nije stekla svojim silama, pa niti nezasluženim Božjim darom s kojim nije surađivala. Naprotiv, milost uznesenja na nebo tijelom i dušom primila je kao nezasluženi i potpuno besplatni Božji dar, ali je ona surađivala s milošću, te je tako opravdala da milost Božja u njoj nije bila uzaludna. A primila ga je poradi svoje posvemašnje poniznosti o kojoj svjedoči u svome Veliča kad veli da je Bog ‘raspršio oholice umišljene, silne zbacio s prijestolja, a uzvisio neznatne’. No to nije samo jedna uopćena tvrdnja, jer je prije toga za sebe ustvrdila da je Bog ‘pogledao na neznatnost službenice svoje’, što će reći da je Bog koji silne zbacuje s prijestolja a uzvisuje neznatne, to onda učinio i s njom. Bog na prijestolje svoje slave nije prihvatio zemaljske silnike koji grabe prijestolja, već je pogledao svoju službenicu i iskazao joj dodatno milosrđe. Tako Marija svjedoči o Božjoj logici, ali i o njegovu pravednom i mudrom djelovanju, te je u tom duhu izgovorila ove proročanske riječi koje su se ostvarile u punini njezinim uznesenjem, premda je ona živjela kao uzvišena kraljica već na zemlji, iako u skromnosti i skrovitosti, ali pred Bogom sveta i uzvišena.

Poniznost kao stav posluha i vjere pred Bogom njoj je bio temelj života, te se je ona do krajnjih snaga svoga bića Bogu potpuno podlagala. Nije sebi umišljala neku ljudsku veličinu onih koji odbijaju Bogu služiti, ali ne prave sebi problem kad služe silama i probitcima ovoga svijeta, već je ponizno i predano služila živomu Bogu. Štoviše, njoj nije bilo poniženje, već čast služiti Bogu i otajstvu utjelovljenja njegova Sina, pa zato i dolazi do pozitivne bilance svoga života koja se mjeri cjelovitim spasenjem i puninom nebeske slave. Ona je tako ponizno živjela na zemlji slijedeći Božji primjer, da je za to zaslužila da Bog u nebu i vječnosti izrekne svoj sud i udijeli joj nagradu besmrtnosti i neraspadljivosti.

Na žalost mi ljudi ne znamo za svoga zemaljskog života zbaciti jaram ljudskih obzira i vizija koje nas satiru. Bojeći se mogućeg poniženja, odbacujemo poniznost pred Bogom i služenje njemu. Ne vjerujemo poput Marije da Bog uzvisuje one ponizne i neznatne koji mu služe. Čak krivo Boga osuđujemo da nas želi podrediti, dok je Marija pokazivala da služiti Bogu znači prihvatiti dar i vrijednost koja od Boga dolazi i čvrsto ih se držati, nakon čega dolazi nagrada. Doista, u vjeri hoditi prema ishodu života je istinska poniznost kojom se ona odlikovala.

Marija je pokazala takvu poniznost u hodu vjere kroz ovaj život, te je primila na dar Božjega Sina, kao što je kasnije dobila na dar i besmrtnost i neraspadljivost koju je on uskrsnućem priskrbio svome tijelu i cijelom ljudskom rodu. Bilo bi čudno da on svojoj Majci, koja je s njime bile potpuno povezana, nije udijelio i taj dar kojim je obdario svoje tijelo nakon uskrsnuća. Zato njezina proslava dušom i tijelom u nebeskoj slavi nije bila neočekivana i neuobičajena, već je bila sukladna svemu što je Bog činio i navijestio. Ona je samo dosljedno primala darove iz Božje ruke i iskusila da Bog ne daje svoje darove na mjeru ili kapaljku, već u izobilju, do kraja. Marija je imala odvažnosti za takav Božji projekt predajući mu se u poniznosti, te je o završetku zemaljskoga života bila potpuno uzvišena Kristovom snagom i zaslugama u Božju slavu.

Kristu je bila predana sva vlast na nebu i na zemlji, te je on počeo tu vlast vršiti uvodeći u svoje kraljevstvo one koje mu je dao Otac i za koje je smrt pobijeđena zasvagda. Među prvine spašenih i otkupljenih ubraja se upravo njegova sveta Majka koja je bila ponizna do neba, ma kako to zvučalo proturječno, jer redovito poniznošću shvaćamo prigibanje prema zemlji. No za Mariju je poniznost bila prigibanje pred Bogom, a ne prigibanje k zemlji. Oni pak koji se prigibaju zemlji tražeći zemaljske probitke poradi kojih potom dižu glavu do nebesa, oholice su koji zemaljsko drže bogom i uzvisuju iznad Boga. Za njih nema ovog velikog dara kojim je obdarena Marija kad ju je njezin Sin tijelom i dušom uznio u slavu nebesku kao dokaz ljubavi prema ljudskome rodu i svima onima koji žive na zemlji na putu poniznosti. S druge pak strane mi smo pozvani staviti se pod njezine skute i primiti u baštinu isti dar kojim je ona bila obdarena kad je tijelom i dušom uznesena. Dok promatramo Presvetu Djevicu u nebeskoj slavi, ražarimo stoga svoju vjeru da će se uskrsna pobjeda našega Gospodina i na nama ispuniti, sukladno njegovu obećanju.