Potvrda i Prva pričest
Više informacija o župnoj katehezi i pripravi za sakramente Prve pričesti i Svete potvrde u našoj župi možete pronaći pod Župna kateheza u kategoriji Život župe.
Sveta potvrda
Zašto se zove krizma ili potvrda?
Naziva se krizma (u istočnim Crkvama: miropomazanje, tj. pomazanje svetim mirom, »krizmom«) zbog svoga bitna obreda – pomazanja. Naziva se potvrda jer potvrđuje i osnažuje krsnu milost.
Što je bitni obred potvrde?
Bitni obred potvrde jest mazanje svetom krizmom (ulje pomiješano s balzamom, posvećeno od biskupa) koje se vrši uz polaganje ruke službenika koji izgovara riječi vlastite sakramentalnom obredu. Na Zapadu se pomazuje čelo potvrđenika riječima: »Primi pečat dara Duha Svetoga.« U istočnim Crkvama bizantinskoga obreda pomazuju se i drugi dijelovi tijela s formulom: »Pečat dara Duha Svetoga.«
Koji je učinak potvrde?
Učinak je potvrde posebno izlijevanje Duha Svetoga poput onoga na Pedesetnicu. To izlijevanje u dušu utiskuje neizbrisiv biljeg i pridonosi rastu krsne milosti: dublje ukorjenjuje u božansko posinjenje, čvršće sjedinjuje s Kristom i s njegovom Crkvom, u duši osnažuje darove Duha Svetoga, daruje osobitu snagu za svjedočenje kršćanske vjere.
Tko može primiti ovaj sakrament?
Može i treba ga samo jednom primiti onaj tko je već kršten, a za njegovo djelotvorno primanje mora biti u stanju milosti.
Tko je služitelj potvrde?
Izvorni djelitelj potvrde je biskup. Tako se očituje vez potvrđenika s Crkvom u njezinoj apostolskoj dimenziji. Kada prezbiter podjeljuje taj sakrament – kao što se redovito događa na Istoku, a u posebnim slučajevima na Zapadu – vez s biskupom i s Crkvom izražava prezbiter, biskupov suradnik, i sveta krizma, koju je sam biskup posvetio.
Prva pričest
Što je euharistija?
Ona je žrtva Tijela i Krvi Gospodina Isusa koju je on ustanovio da ovjekovječi tijekom stoljeća žrtvu Križa, sve dok ponovno ne dođe, povjerivši Crkvi spomen-čin svoje Smrti i Uskrsnuća. Ona je znak jedinstva, vez ljubavi, vazmena gozba, na kojoj se Krist blaguje, duša se napunja milošću i daje nam se zalog vječnoga života.
Kada je Isus Krist ustanovio euharistiju?
Ustanovio ju je na Veliki četvrtak, »one noći kad bijaše predan« (1 Kor 11,23), dok je sa svojim apostolima slavio Posljednju večeru.
Kako ju je ustanovio?
Postoje u blagovalištu okupio svoje učenike, Isus u svoje ruke uze kruh, razlomi ga i dade njima govoreći: »Uzmite i jedite od ovoga svi: ovo je moje tijelo koje se za vas predaje.« Zatim u svoje ruke uze kalež s vinom i reče im: »Uzmite i pijte iz njega svi: ovo je kalež moje krvi, novoga i vječnog saveza, koja se prolijeva za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha. Ovo činite meni na spomen.«
Što je euharistija u životu Crkve?
Euharistija je izvor i vrhunac svega kršćanskog života. U njoj je vrhunac kako Božjega posvećujućeg djelovanja, tako i našega bogoštovlja koje mu iskazujemo. Ona sadrži sve duhovno blago Crkve: samoga Krista, naš Vazam. Zajedništvo božanskoga života i jedinstvo Božjega naroda izraz su i učinak euharistije. Euharistijskim slavljem već se pridružujemo nebeskoj liturgiji i unaprijed kušamo vječni život.
Kako se naziva ovaj sakrament?
Neiscrpno bogatstvo ovoga sakramenta izražava se u različitosti njegovih naziva od kojih svaki doziva u svijest neki poseban vidik. Najčešće se naziva: euharistija, sveta misa, večera Gospodnja, lomljenje kruha, euharistijsko slavlje, spomen-čin Gospodnje muke, smrti i uskrsnuća, sveta žrtva, sveta i božanska liturgija, sveta otajstva, Presveti oltarski sakrament, sveta pričest.
U kojemu je smislu euharistija spomen-čin Kristove žrtve?
Euharistija je spomen-čin u smislu da uprisutnjuje i posadašnjuje žrtvu koju je Krist jednom zasvagda na Križu prikazao Ocu za čovječanstvo. Žrtvena narav euharistije izražena je već samim riječima ustanovljenja: »Ovo je moje tijelo, koje se za vas predaje« i: »Ovaj kalež novi je savez u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva« (Lk 22,19-20). Žrtva Križa i euharistijska žrtva jedna su jedincata žrtva. Ista je žrtva i žrtvovatelj, različit je samo način prikazivanja: krvni na Križu, nekrvni u euharistiji.
Što se traži za primanje svete pričesti?
Za primanje svete pričesti mora se biti potpuno pritjelovljen Katoličkoj Crkvi i biti u stanju milosti, tj. ne biti svjestan ikakva smrtnoga grijeha. Tko je svjestan daje počinio težak grijeh, mora primiti sakrament pomirenja prije pristupanja pričesti. Važni su i duh sabranosti i molitve, opsluživanje od Crkve propisana posta, tjelesno držanje (kretnje, odjeća) kao znak poštivanja Krista.
Koji su plodovi pričesti?
Sveta pričest povećava naše sjedinjenje s Kristom i njegovom Crkvom, čuva i obnavlja život milosti primljen na krštenju i potvrdi i daje da rastemo u ljubavi prema bližnjemu. Jačajući nas u ljubavi briše lake grijehe i čuva nas od smrtnih grijeha.