Povijest župe

Trnje prije osnivanja župe

Naziv današnje zagrebačke gradske četvrti Trnje potječe iz vremena kada se na tom području nalazilo selo Trnje te zatim gradsko predgrađe Trnje. Od 1900. godine to je sastavni dio grada Zagreba, gradski kotar, na čijem je teritoriju, prema popisu stanovništva od 31. ožujka 1931. godine, bilo 9.988 stanovnika. U to vrijeme Zagreb je imao 185.581 stanovnika, a tada još nije bila utemeljena župa Krista Kralja niti je na području Trnja nije bilo crkve. Nekadašnje je selo Trnje od davnina pripadalo župi sv. Marka. Seljaci su bili kmetovi grofa Oršića.

Poslije prvog svjetskog rata Zagreb je brzo rastao po broju žitelja pa su se osobine starosjedilaca ubrzo počele gubiti. Ljudi su, tražeći posao, dolazili sa svih strana u Zagreb. Periferija je, a tako i Trnje, naglo rasla. U Trnju je bez regulacijskog plana izgrađeno mnoštvo kućica, ali nije bilo crkve. Župna crkva sv. Marka nalazila se u gradu i dosta daleko, a Trnju najbliža crkva bila je ona starokatolička u blizini željezničkog kolodvora, koju su mnogi pohađali iz neznanja, pa ih je bilo koji su i prešli na starokatoličku vjeru. Kada su oci isusovci izgradili crkvu u Palmotićevoj ulici, 1902. godine, Trnjani su išli tamo, a u crkvu Sv. Marka samo na velike blagdane, pa i onda u malom broju.

Pokazivala se sve veća potreba za izgradnjom crkve. Zbog porasta broja žitelja u cijeloj župi sv. Marka, župnik je već 21. svibnja 1920. godine izvijestio o tome Nadbiskupski duhovni stol. Ubrzo zatim, 1923. godine, osnovan je Odbor za gradnju jubilarne crkve kralja Tomislava i skupljena je određena svota novaca. Odbor za gradnju crkve bio se više puta zalagao za crkvu kod gradonačelnika Vjekoslava Heinzela pa je njegovom zaslugom u gradski proračun za godinu 1923. uvrštena svota od 250.000 dinara kao prinos za proslavu milenija hrvatskog kraljevstva.

Školska djeca polazila su isusovačku crkvu u Palmotićevoj ulici do 1925. godine. Te godine, 9. ožujka uvedena je svake nedjelje sveta misa za sve učenike i učenice iz Trnja u prvoj trnjanskoj školi na Trnjanskoj cesti. Škola je tada imala 8 školskih soba, školsku dvoranu, zbornicu, ravnateljsku pisarnicu, stan za ravnatelja i podvornika te 16 razreda. Godine 1928. osobitim zalaganjem katehete dr. Marka Klarića nadograđena, je na čelu školske dvorane mala kapelica, velika onoliko koliko je bilo najnužnije za svetište. Kada se otvorila, bila je cjelina sa školskom dvoranom u koju je moglo stati 800 djece. Kapelica, odnosno oltar, posvećeni su bili bl. Marku Križevčaninu te blagoslovljeni 23. lipnja 1928. godine u prisutnosti ondašnjega gradskog načelnika dr. Stjepana Srkulja. Kapelica je tako bila prvo vjersko središte u Trnju.

Odbor za gradnju crkve postao je 1927. godine Društvo za gradnju crkve u Trnju, a preuzvišeni je nadbiskup Bauer prihvatio pokroviteljstvo Društva. Društvo je pisanjem u novinama i drugim akcijama zaslužno da se 1928. godine pristupilo izgrađivanju regulacijske osnove za grad Zagreb. Za crkvu u Trnju dva nacrta je izradio hrvatski kipar i arhitekt Ivan Meštrović: 1922. godine u starohrvatskom arhitektonskom slogu, a 1936. godine definitivan nacrt je i prihvaćen.

Organizacija dušobrižništva u Trnju

Župnik Sv. Marka, mons. dr. Svetozar Rittig, u brošuri Reorganizacija dušobrižništva u Zagrebu (1929.) istaknuo je potrebu da se osnuju četiri nove župe, među njima i ona  na križanju Savske, Cvjetne i Koturaške  ceste, a prije smatrao je da treba osnovati 8 dušobrižničkih stanica, među njima i na Trnju. Župna nadarbina Sv. Marka imala je 30 jutara posjeda u Trnju. Kako se uvidjelo da zbog praktičnih razloga treba izgraditi makar i manju crkvu ili oveću kapelu, počelo se u tu svrhu tražiti prikladno gradilište na samoj Trnjanskoj cesti, najljepšoj ulici u Trnju. Međutim, nadarbina tu nije imala pogodna zemljišta pa se trebalo dogovoriti s dva posjednika na tom mjestu, ali pogodba nije uspjela.

Po želji stanovništva, određeno je gradilište u središtu Trnja, odmah iza Bosutske ulice na tzv. Bujanki, posjedu nadarbine Sv. Marka, podalje od željezničke buke i dima. Budući da tu nije bilo nikakve ceste ni prikladnog prilaza, najprije je trebalo prilagoditi gradsku regulatornu osnova. Zauzimanjem župnika Sv. Marka kod Gradske općine i to je postignuto pa su bila  osigurana potrebna gradilišta. Župnik crkve sv. Marka obvezao se 1929. godine da će za gradnju crkve doprinijeti s 1,5 milijuna dinara kada bude parcelirano gradilište u Trnju. Parceliranje nadarbinskog zemljišta župe Sv. Marka zapelo je zbog tražbina Gradske općine u vezi s terenom za ceste i velikim doprinosom u novcu za izgradnju ceste, kanalizacije i vodovoda, a i drugih taksa.

Nagovještaj boljih vjerskih prilika na ovome području bio je dolazak časnih sestara dominikanki. Vjesnik župe Sv. Marka, od 1. studenoga 1932. godine, donio je za Trnje važnu vijest. Sredinom listopada, susretljivošću gospodina Ribarića, a u sporazumu sa župnikom Sv. Marka i trnjanskim Odborom za gradnju crkve, časne sestre dominikanke iz Korčule osnovale su privremeni dom u Paromlinskoj br. 27.

Početkom 1933. godine časne sestre dominikanke otvorile su u barakama gospodina Ribarića gradsko dječje sklonište za 150 siromašne djece od 4 do 10 godina. Djeca su tu dobivala hranu, učila se i igrala pod nadzorom časnih sestara. One su s djecom pripremile tridesetak predstava i priredaba u barakama. Dvije su zime kuhale za pučku kuhinju u kojoj je grad hranio najsiromašnije i nezaposlene radnike. Među djecom je osnovano Društvo mladih kruničara koji dnevno mole krunicu za svoje dobročinitelje i za Crkvu, a imali su i svoj barjak s kojim su sudjelovali na procesijama. Časne su se sestre skučile u tom stanu, odrekle su se dviju soba koje su dale preurediti u kapelicu za stotinjak ljudi, gdje su se mogle obavljati pobožnosti do gradnje župne crkve. Bilo je to prvo pravo dušobrižničko mjesto u Trnju.

Osnivanje novih župa

Isusovac otac Josip Müller imao je za Trnje godine 1933. u školskoj dvorani pučke misije koje su imali velik uspjeh i još više produbile želju stanovnika za vlastitom crkvom. U takvim je prilikama bila providonosna želja nadbiskupa koadjutora dr. Alojzija Stepinca za osnivanjem novih župa pa su njegove zasluge za osnivanje župe Krista Kralja u Trnju velike. Nadbiskup Stepinac u prvoj je godini svoje službe ozbiljno počeo raditi na osnivanju novih župa. Godine 1935. donio je odluku da se u najkraće vrijeme osnuje 8 novih župa. Među novim župama izvršeno je razgraničenje, osigurana su gradilišta crkvama i župama prema regulatorskoj osnovi grada. Od 1935. do 1938. osnovano je sedam novih župa u Zagrebu, a među njima i župa Krista Kralja u Trnju. Sve su bile položajem južno od željezničke pruge, tamo gdje su bile najpotrebnije.

Svečanost posvete temeljnog kamena organizirana je na blagdan Krista Kralja 1936. godine, ali do početka gradnje spomen-crkve nije došlo ni tada. Nadbiskup Stepinac slavio je sv. misu, a dotadašnji kapelan župe Sv. Marka i novoimenovani župnik nove župe vlč. Dragutin Kociper pročitao je veliku povelju, koja je nakon toga trebala biti uzidana u temelj nove crkve. Tom prigodom grad Zagreb darovao je za crkvu 250.000 dinara, građani su sakupili 150.000 dinara, a zemljište i glavni dio svote dao je župnik sv. Marka, mons. Svetozar Rittig. Nadbiskup Stepinac blagoslovio je temeljni kamen i zemljište na kojem će biti izgrađena nova crkva.

Osnivanje župe i početak djelovanja u samostanu

Za crkvu i trg oko crkve bila su rezervirana dva rala i 744 četvorna hvata. Sestre dominikanke pokraj crkvene parcele dobile su površinu od 1 jutra i 216 hvati u lipnju 1937. godine. Tada je uređeno da se u samostanu naprave prostorije za kapelu i da se osigura hrana i smještaj za župnika, dok se ne izgradi crkva i župni dvor. Već 15. rujna te godine započele su časne sestre gradnju samostana. Novcem posuđenim iz društvenih blagajni započelo se odmah s gradnjom kapele koja će služiti župskim potrebama dok se ne izgradi crkva. Zalaganjem nadbiskupa Stepinca i dobrotom gradskog načelnika gospodina Erbera dobiveno je od Gradske štedionice 250.000 dinara, što ih je gradska općina, na prijedlog dr. Rittiga, bila uvrstila u budžet za 1923. godinu. Taj je novac posuđen časnim sestrama, a pomogla je i nadarbina Sv. Marka s 45.000 dinara; 50.000 dinara posudilo im je društvo Hrvatskih katoličkih žena, a 100.000 dinara Društvo za gradnju crkve Krista Kralja na Trnju.

Nacrt za kapelu i samostan izradio je arhitekt Lavoslav Horvat, prilagodivši se skici Ivana Meštrovića za cijeli okoliš buduće crkve, a radove je obavio građevinski poduzetnik Stanko Horvat. Nadbiskup dr. Alojzije Stepinac blagoslovio je 3. srpnja 1938. godine novu župnu kapelu i samostan časnih sestara dominikanki te osnovao novu župu Krista Kralja, kao sedmu od novoosnovanih, u prisutnosti mnogih katoličkih i kulturnih društava grada Zagreba, župnika Sv. Marka, otaca dominikanaca te brojnih žitelja Trnja. O ovom događaju donijela su svoja izvješća mnoga tadašnja sredstva javnog priopćavanja poput Hrvatske straže i drugih. Danas ti podaci predstavljaju autentičan povijesni dokument o postanku i širenju ove župe.

Časne sestre su se preselile zajedno s cijelim dječjim skloništem u novi dom 29. rujna 1938. godine, a 5. listopada iste godine uselio se i upravitelj župe vlč. Dragutin Kociper u isti samostan na područje svoje župe. Časne su sestre posvetile svoj samostan, u kojem se nalazilo i dječje sklonište, blaženoj Hozani Kotorki, a kapela je nosila naslov Krista Kralja, dok se ne izgradi istoimena crkva.