Župnici

Dragutin Kociper (1902. – 1979.)
Župnik župe Krista Kralja (1938. – 1951.; 1954. – 1979.)

Dragutin Kociper rođen je 26. siječnja 1902. u činovničkoj obitelji u Varaždinu. Otac Vinko bio je općinski činovnik, a majka Franjica, r. Kores, radila je kao činovnica u apoteci. Dragutin je bio šesti od sedmero djece iz drugog očeva braka. Majka mu je umrla kad mu je bilo 6 godina, a ubrzo iza toga i otac. Kociper je tada imao 10 godina.

Osnovnu je školu polazio od 1908. do 1912. godine u Varaždinu. Kako mu je u to vrijeme umro otac, nastao je problem oko daljnjeg Kociperova školovanja. Zahvaljujući dobročiniteljima upisao je Gornjogradsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje je i maturirao 20. lipnja 1920. Poseban mu je prijatelj i dobročinitelj bio tadašnji župnik Sv. Petra – dr. Josip Lončarić. Njemu je bio najviše zahvalan da se u onim burnim vremenima, na kraju Prvog svjetskog rata 1918. godine opredijelio za svećeničko zvanje te stupio u Nadbiskupski licej bogoslovnog sjemeništa.

Bogoslovne je nauke studirao od 1920. do 1924. godine na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 27. srpnja 1924. godine u Zagrebu, zajedno s kolegom – dr. Jankom Penićem. Zanimljivo je da su te godine mladomisnici za cijelu Zagrebačku nadbiskupiju bili samo njih dvojica. Bilo je to vrijeme krize duhovnih zvanja koja se očitovala nakon Prvog svjetskog rata.

Prvu je svetu misu Kociper služio 3. kolovoza 1924. godine u crkvi sestara uršulinki u Varaždinu. Kao mladomisnik i kasnije kroz cijeli život ostao je privržen samostanu sestara uršulinki u Varaždinu i zahvalan ovim sestrama – koje su mu u ranom djetinjstvu svojim životnim primjerom zamjenjivale majčinsku dobrotu. U društvu se sestara kao dječak vrlo često kretao, u njihovoj crkvi ministrirao i mnogo baštinio od njihove predane molitve.

Prvu je svećeničku službu obavljao vrlo kratko u Velikom Bukovcu kao kapelan, od 22. kolovoza do 9. prosinca 1924. godine. U prosincu je 1924. premješten u svojstvu kapelana na novu župu Selnica, u Međimurju. U Selnici je ostao kao kapelan do 26. veljače 1927. godine kada je u istom svojstvu premješten u Varaždinske Toplice. Uz posao na župi počeo je svoj postdiplomski studij iz biblijskih znanosti. Na taj su ga znanstveni rad sigurno potakli i profesori Bogoslovnog fakulteta. U međuvremenu je umro i župnik u Varaždinskim Toplicama, pa je Kociper imenovan privremenim upraviteljem župe. To ga nije omelo da nastavi započeti studij.

U to vrijeme u župi se sv. Marka u Zagrebu javila potreba za mladim angažiranim svećenikom. Kako se župnik dr. Svetozar Ritig zanimao za kvalitetu kod svojih prijatelja i kolega profesora na Bogoslovnom fakultetu, oni su mu preporučili Dragutina Kocipera iz Varaždinskih Toplica. Župnik se Ritig založio da vlč. Kociper dođe u Zagreb i u tome je uspio – 9. listopada 1932. godine kada je imenovan kapelanom župe sv. Marka u Zagrebu. Za njega je to bio početak novoga života u svećeničkoj službi. Dužnosti i posao, što su ga svakodnevno čekali u župi sv. Marka, nisu mu više dopuštali da odvoji potrebno vrijeme za studij, tako da nikada nije postigao naslov doktora.

Kociperov je dolazak u župu sv. Marka u Zagrebu značio i njegov dolazak u zagrebačko Trnje koje je u to vrijeme pripadalo toj župi. Budući da je od ranije imao svjedodžbu o položenom ispitu za vjeroučitelja na osnovnim i građanskim školama, Kraljevska ga je banska uprava imenovala vjeroučiteljem u osnovnoj školi Trnje (2. rujna 1933.), gdje je u toj službi i ostao do 1945. godine.

Kad je 1934. godine novoimenovani nadbiskup koadjutor, dr. A. Stepinac, pokrenuo pitanje novih župa na južnom dijelu Zagreba i kad je k sebi pozvao kapelane župa sv. Marka i sv. Petra, vlč. Dragutinu Kociperu povjerena je briga za osnivanje župe Krista Kralja na Trnju. Upravo je Kociper izabrao Krista Kralja kao zaštitnika. Kao vrijedan i inteligentan svećenik on je kroz nešto više od godinu dana dolaženja u Trnje dobro uočio koji je zaštitnik potreban ovoj župi. 18. travnja 1938. godine je osnovana župa Krista Kralja i imenovan prvi upravitelj vlč. Dragutin Kociper. Svečano je otvorenje bilo 3. srpnja 1938. godine. Sestre dominikanke, koje su djelomično tada dovršile svoj samostan, primile su župnika i župljane u svoj prostor dok se ne sagrade župna crkva i župni stan.

Kamen temeljac, koji je bio blagoslovljen za novu crkvu još 25. listopada 1936, tek je 27. listopada 1940. ugrađen u započete temelje buduće monumentalne župne crkve Krista Kralja. Burne su ratne godine ipak zaustavile gradnju crkve 1942. godine. Stalo se na izbetoniranoj kripti buduće crkve i čekalo mirnije dane. Prekid gradnje tištio je najviše samog Kocipera koji je cijeloga života nastojao da se to djelo dovrši. Stvar se zakomplicirala nakon Drugog svjetskog rata kada je zbog političkih promjena kripta pretvorena na dulje vrijeme u skladište, a materijal za gradnju, kamen i ostalo, postupno je nestajalo s gradilišta. Konačno je 4. studenoga 1970. Kociper dočekao da prvi put u kripti buduće crkve župa slavi sv. misu.

Kroz sve godine svećeništva, osobito kroz 38 godina provedenih na Trnju, Kociper je djelovao kao zauzet pastoralni radnik i župnik posvećen svojoj službi. Bio je i intelektualac, njegovi članci koje je pisao prije i poslije rata u mnogim časopisima (Luč, Hrvatska prosvjeta, Hrvatska straža, Katolički list, Vjesnik župe sv. Marka, Danica itd.) prikazuju njegovu intelektualnu i teološku nadarenost. U svojoj 76. godini života izdao je knjigu Isus Krist, Mesija, Kralj, Sin Božji, prigodom četrdesete obljetnice župe.

Uz župničku službu, vršio je i važne službe u Nadbiskupiji. 22. prosinca 1939. bio je imenovan začasnim prisjednikom Nadbiskupskog duhovnog stola; u dva je navrata imenovan prosinodalnim sucem Nadbiskupskog duhovnog stola (1943. i 1963.). Od 1951. do 1954. vrši  službu duhovnika Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa. 16. listopada 1956. imenovan je začasnim kanonikom zagrebačkim; a od 6. veljače 1957. do 25. kolovoza 1965. vrši službu župnika konzultora u nadbiskupiji.

Kociperovo je posljednje djelo odljev Meštrovićeva kipa Krista Kralja u bronci. Nije dočekao dan isporuke odljevena kipa, ni njegovo postavljanje u kriptu Krista Kralja. Umro je nenadano 10. svibnja 1979. rano ujutro, dok se spremao za sv. misu. Sprovod je bio na Mirogoju 12. svibnja, a vodio ga je zagrebački nadbiskup i metropolit Franjo Kuharić, uz brojne svećenike, časne sestre i mnoštvo vjernika.

Kardinal Franjo Šeper (1905. – 1981.)
Župnik župe Krista Kralja (1951. – 1954.)

Kardinal Franjo Šeper rođen je 2. listopada 1905. godine u Osijeku, u siromašnoj obitelji krojača. Kad je malom Franji bilo pet godina, doselio je s cijelom obitelji u Zagreb. Od tada je pa do svoje smrti kardinal Šeper bio i ostao povezan s gradom Zagrebom.

Odlučujući su trenutak Franjina života bile duhovne vježbe koje je obavljao u svojoj 19. godini u Palmotićevoj ulici pod vodstvom oca isusovca Brune Foretića. Te se 1924.  godine Šeper odlučio za svećeničko zvanje. Prijavio se u zagrebačku bogosloviju i poglavari su ga, vidjevši u njemu darovita mladića, poslali na studij u Rim, zajedno sa sedam godina starijim kolegom Alojzijem Stepincem. Bio je pitomac zavoda Germanicum Hungaricum punih sedam godina, a studirao na Papinskom sveulilištu Gregorijana. Za svećenika je zaređen na blagdan Krista Kralja u Rimu, 26. listopada 1930. godine. Vratio se iz Rima godinu dana kasnije kao doktor filozofije i teologije.

Najprije je kao svećenik djelovao kao profesor vjeronauka u srednjoj školi i u župi sv. Marije na Dolcu. Nakon smrti zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera 1937. godine, imenovan je prvim tajnikom novoga nadbiskupa – dr. Alojzija Stepinca koji je te godine preuzeo upravu nadbiskupije. U tajničkoj je službi ostao četiri godine, do 1941. godine. Te je prve ratne godine imenovan rektorom Bogoslovnoga sjemeništa na Kaptolu 29  i na toj je dužnosti ostao deset godina, do 1951. godine. Te je godine, 2. listopada, preuzeo upravu župe Krista Kralja od Dragutina Kocipera koji je u isto vrijeme preuzeo dužnost duhovnika Bogoslovnog sjemeništa na Kaptolu. Ovdje je kao upravitelj župe proveo tri godine, do 29. listopada 1954. godine, kada je predao župu bivšem i prvom župniku župe Krista Kralja, vlč. Dragutinu Kociperu, kao već posvećeni zagrebački nadbiskup koadjutor s pravom nasljedstva. Imenovanje je za nadbiskupa primio u kolovozu 1954, a posvećen je za nadbiskupa 21. rujna 1954. godine.

Za geslo je biskupsko geslo uzeo: »Veritatem facientes in caritate«, odnosno »Činiti istinu u ljubavi«. Nakon smrti kardinala Alojzija Stepinca, 5. ožujka 1960. godine, imenovan je zagrebačkim nadbiskupom. Pet godina kasnije, 22. veljače 1965. godine, imenovao ga je papa Pavao VI. kardinalom Rimske Crkve. Za njegovo je kardinalsko imenovanje u Rim pošao i župnik Krista Kralja, vlč. Dragutin Kociper. Papa Pavao VI. imenovao ga je 8. siječnja 1968. godine pročelnikom Kongregacije za nauk vjere. Dužnost je prefekta Kongregacije za nauk vjere obavljao do studenoga 1981. godine, a njegovim je nasljednikom imenovan dr. Joseph Ratzinger, kardinal Münchena, kasnije papa Benedikt XVI. (2005. – 2013.).

Šeper se ubrzo razbolio te je u bolnici Gemelli preminuo 30. prosinca 1981. godine. Njegovi su posmrtni ostaci bili izloženi na Staru godinu u bolnici Gemelli, na Novu godinu u crkvi sv. Jeronima, a 2. siječnja bili su preneseni u Baziliku sv. Petra, gdje je papa Ivan Pavao II., u koncelebraciji s rimskim kardinalima i zagrebačkim nadbiskupom dr. Franjom Kuharićem te uz prisustvo brojnih vjernika, predvodio pogrebnu sv. misu. U nedjelju, 3. siječnja, dopremljeno je navečer tijelo pokojnog kardinala u Zagreb gdje su ga dočekali brojni Zagrepčani. U utorak 5. siječnja održan je sprovod na kojem je bilo prisutno mnoštvo vjernika te je tijelo položeno na kraju mise u grobnicu zagrebačkih nadbiskupa u katedrali.

Njegova služba upravitelja župe Krista Kralja ostala je mnogim Trnjanima u sjećanju. Svojim je primjerom poticao na pobožnost, a u liturgiji na ozbiljnost. Duboko je bio uronjen u ono što je po vjeri. U sjećanju je mnogima ostala njegova spremnost da odvoji vrijeme za svakoga tko je bio u potrebi. U župnoj je Spomenici Šeper zapisao da je bio osam dana u zatvoru zbog blagoslova kuća. Vratio se iz zatvora 4. svibnja 1952. godine. Župniku je Žlebečiću, kada je posljednji put bio u župi prilikom blagoslova orgulja, 6. rujna 1980. godine, rekao da su mu tri godine svećeništva u Trnju bile najljepše godine. Drugima je također govorio da nikada ne bi naučio propovijedati da nije bio župnik u Trnju. Župa Krista Kralja je ponosna da je imala u svojoj sredini tako velikoga čovjeka. Zahvalna mu je na svemu što je učinio za ovu župu, za Zagrebačku nadbiskupiju, za domovinu i Crkvu. Kao kardinal i nadbiskup crkvi je u nekoliko navrata pomogao novčano, nije ju zaboravio ni u posljednjim trenucima jer je u svojoj oporuci crkvi ostavio svoje misno ruho i predmete iz privatne kapelice u Vatikanu.

Alojzije Žlebečić (1944. – 2017.)
Župnik župe Krista Kralja (1979. – 2013.)

Alojzije Žlebečić potječe iz sela Lučelnice s obronaka Vukomeričkih gorica. Rođen je u vihoru Drugoga svjetskog rata, 25. kolovoza 1944. godine, i kršten u župi Majke Božje Snježne u Dubrancu, 27. kolovoza 1944. godine. Osnovnu je školu završio u rodnom selu, a zatim je 1959. godine postao pitomac Dječačkog sjemeništa na Šalati u Zagrebu. Nakon dva razreda gimnazije stupio je u dvogodišnji novicijat Družbe Isusove na Fratrovcu u Zagrebu. Na Veliku Gospu 1963. godine polažio je prve zavjete, a u jesen te godine nastavio gimnaziju na Šalati. U četvrtom razredu gimnazije, u proljeće 1965. godine, bio je pozvan na odsluženje vojnoga roka, tako da je maturirao u studenom 1966. godine. Zatim je studirao tri godine filozofiju na Filozofsko-teološkom institutu na Jordanovcu, gdje je i apsolvirao, a teološki studij nastavio najprije jednu godinu na Jordanovcu, drugu na Teološkom fakultetu u Dublinu, u Irskoj, te posljednje dvije godine na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, Kaptol 29. Za svećenika ga je zaredio 25. lipnja 1972. godine zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić.

Prvu vezu sa župom Krista Kralja imao je  kao mladomisnik tijekom ljeta 1972. godine, kada je zamjenjivao župnika Dragutina Kocipera za vrijeme njegova godišnjeg odmora. U rujnu 1973. godine došao je u Trnje kao prvi kapelan i uselio se u netom prije otvorenu kriptu Krista Kralja, kao njezin prvi stanovnik. Tu u sjeni Krista Kralja živio i radio tri godine, a u jesen je 1976. godine bio premješten u Pokuplje i imenovan upraviteljem župe sv. Josipa u Šišljaviću. Tri godine kasnije, nakon smrti župnika Kocipera, preuzeo je upravu župe Krista Kralja – 21. rujna 1979. godine. Nastavio je djelo svojih velikih prethodnika – preč. Kocipera i dr. Franje kardinala Šepera koji su ovdje izgrađivali duhovni hram župe, a ulagao je mnogo truda i napora za dovršetak crkve Krista Kralja. Međutim, njegovi napori nisu urodili plodom, iako je izrađeno nekoliko nacrta i projekata župne crkve i pastoralnog centra.

Bio je revan svećenik i župnik, gorljiv i potpuno posvećen poslanju koje mu je Bog namijenio, neumorno se brinuo za vjernike duhovno, ali se jednakim žarom brinuo i za crkveni unutrašnji i vanjski prostor.  Okupljao je mladež i djecu, ali nije zaboravljao niti starije osobe, bolesne i nemoćne koje je revno posjećivao. Rado se družio, vrata crkve i župnog ureda bila su uvijek otvorena za dobronamjernike i za sve koji su bili u potrebi. Disao je sa svakim svojim vjernikom, plakao je s tužnima, veselio se s radosnima. Njegovao je poseban odnos sa sestrama dominikankama, s vjernicima, s različitim zajednicama i pokretima unutar župe te na poseban način s Neokatekumenskim putem kojega je prihvatio u župi.

U ljeto 2013. godine kardinal Josip Bozanić povjerava mu službu župnika u župi sv. Ivana u zagrebačkoj Novoj Vesi koju je predano vršio 4 godine. Okrijepljen svetim sakramentima nakon teške bolesti, preselio se u nebesko Kraljevstvo uoči svetkovine Krista Kralja, 20. studenoga 2017. godine. Sprovodna misa i oproštaj održali su se 23. studenoga 2017. godine u župnoj crkvi sv. Ivana na Novoj Vesi. Misu je predvodio mons. Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup, u koncelebraciji sa sedamdesetak svećenika i uz mnoštvo vjernika. Istoga je dana pokopan na groblju Miroševac, prema vlastitoj želji u grobnicu koju je uredio kao župnik za sve siromašne župljane župe Krista Kralja bez vlastite grobnice. Župa Krista Kralja oprostila se od svog dugogodišnjeg župnika na misi zadušnici u petak 24. studenoga 2017. godine, a svetkovina Krista Kralja 26. studenoga protekla je u ozračju i spomenu na župnika Žlebečića.

Autor je trilogije komentara nedjeljnih i blagdanskih čitanja pod zajedničkim naslovom »Per aspera ad astra – Kroz trnje do zvijezda« u izdanju Glasa Koncila 2012. godine, te spomen monografije o crkvi i župi Krista Kralja u Zagrebu »Krist Kralj u Trnju o 100. obljetnici rođenja Ivana Meštrovića« u izdanju Kršćanske sadašnjosti iz 1983. godine.

Domagoj Vuletić (1975. – 2018.)
Župnik župe Krista Kralja (2013. – 2018.)

Velečasni Domagoj Vuletić rođen je 1975. godine u Zagrebu od oca Antuna i majke Gordane r. Vaš. Kršten je 26. ožujka u župi Sv. Križa u Zagrebu – Siget. Osnovnu školu polazio je u Vukovaru, a srednju u Zagrebu. Stupio je u bogoslovno sjemenište 1998. godine najprije u Eisenstadtu, a zatim 2000. godine u Zagrebu, gdje je i diplomirao teologiju 2001. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Red đakonata primio je 21. travnja 2001. godine u vlastitoj župi sv. Josipa u zagrebačkoj četvrti Trešnjevka po rukama pomoćnog zagrebačkog biskupa mons. Josipa Mrzljaka. Đakonsku službu vršio je u župi Sv. Terezije od Djeteta Isusa u Zagrebu te u župi Sv. Kvirina u Sisku. Za prezbitera ga je zaredio 5. siječnja 2002. godine nadbiskup Josip Bozanić u župi Sv. Blaža u Zagrebu, a mladu misu je proslavio u vlastitoj župi Sv. Josipa 27. veljače.

Kroz 16 godina svećeništva, vršio je bogatu pastoralnu službu u nekoliko župa Zagrebačke nadbiskupije. Službu župnog vikara vršio je od 2002. do 2004. godine u župi Sv. Kvirina u Sisku te u župama Pohoda B. D. Marije u Sisku, Sv. Mihaela u Prelošćici, Sv. Nikole u Gušću i Sv. Katarine u Kratečkom. Službu župnog vikara u župi Sv. Josipa u Zagrebu vršio je tijekom 2004. i 2005. godine. Nakon toga nastavlja svećenički rad i poslanje tijekom godine dana u redovničkom staležu u benediktinskom samostanu Sv. Kuzme i Damjana na brdu Ćokovcu kod Tkona na otoku Pašmanu. Po povratku u Zagreb vrši službu župnog vikara u župi Sv. Nikole Tavelića u Zagrebu – Kustošija od 2006. do 2009. godine.

Službu upravitelja župe vrši najprije u župi Sv. Mihaela arkanđela u Mihovljanu u Hrvatskom zagorju od 2009. do 2013. godine, a u to vrijeme bio je i član Prezbiterskog vijeća Zagrebačke nadbiskupije kao predstavnik Zlatarsko-belečkog dekanata. Upraviteljem župe Krista Kralja u zagrebačkoj četvrti Trnje imenovan je 25. kolovoza 2013. godine, zajedno sa župnim vikarom vlč. Ivanom Bingulom. Tijekom svoje župničke službe u Trnju posvetio se izgradnji žive zajednice i započeo obnovu župne crkve. U rujnu 2017. godine se povlači sa svih dužnosti zbog teške bolesti, a okrijepljen svetim sakramentima vratio se Gospodinu 24. lipnja 2018. godine, na svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja. Ispraćen je u četvrtak 28. lipnja misom zadušnicom u župnoj crkvi Krista Kralja koju je predvodio mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, u zajedništvu s osamdesetak svećenika. Sprovodne obrede na groblju Miroševac istoga dana predvodio je mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački. Vlč. Domagoj Vuletić pokopan je u obiteljsku grobnicu.