Sakramenti

Sakramenti

Sakramente Novoga zakona ustanovio je Krist; ima ih sedam a to su: Krst, Potvrda, Euharistija, Pokora, Bolesničko pomazanje, Sveti red i Ženidba. Sedam sakramenata tiču se svih razdoblja i važnih trenutaka života krsćanina: po njima vjerski život kršćana se rađa i raste, ozdravlja i prima poslanje. U tom pogledu postoji izvjesna sličnost između razvoja naravnoga i razvoja duhovnoga života.

Sakramentima kršćanske inicijacije, tj. krštenjem, potvrdom i euharistijom, postavljaju se temelji cjelokupnoga kršćanskog života. “Ucesce na božanskoj naravi, što je ljudima darovano milošću Kristovom, podrazumijeva stanovitu analogiju s početkom, rastom i održavanjem naravnog života. Pošto su vjernici krštenjem rođeni na novi život, utvrđeni su u njemu po sakramentu potvrde i primaju u euharistiji kruh vječnog zivota. Tako po sakramentima kršćanske inicijacije primaju sve više i više bogatstva božanskog života i napreduju prema savršenstvu ljubavi”.

Po sakramentima kršćanske inicijacije čovjek prima nov Kristov život. Taj novi život, međutim, nosimo “u glinenim posudama” (2 Kor 4,7). I sada je još “skriven s Kristom u Bogu” (Kol 3,3). U svome “zemaljskom domu” (2 Kor 5,1) još smo podložni patnji, bolesti i smrti. Taj novi život Božjeg djeteta može oslabiti, a može se čak i izgubiti grijehom.

Gospodin Isus Krist, liječnik naših duša i tijela, koji je otpustio grijehe uzetome i vratio mu tjelesno zdravlje,htio je da njegova Crkva, snagom Duha Svetoga, nastavi i djelo njegova liječenja i spašavanja svojih članova. To je svrha dvaju sakramenata ozdravljanja: Pokore i Bolesničke pomasti.

Dva druga sakramenta, Sveti red i Ženidba, usmjereni su k spasenju drugih. A ako pridonose i osobnom posvećenju, to biva po služenju što se iskazuje drugima. Ovi sakramenti daju posebno poslanje u Crkvi i služe za izgradnju Božjeg naroda.

U tim sakramentima vjernici koji su vec u krštenju i potvrdi posvećeni za svećeništvo zajedničko svim vjernicima, mogu primiti posebna posvećenja. Oni koji primaju sveti red, u Kristovo se ime “postavljaju da Crkvu hrane riječju i milošću Božjom”. A “kršćanski se supruzi jačaju i na neki nacin posvećuju posebnim sakramentom za dužnosti i dostojanstvo svoga staleža”.

Blagoslovine

Blagoslovine su sveti znakovi, koje je ustanovila Crkva, a po kojima se posvećuju neke životne prilike. One sadrže molitvu popraćenu znakom križa i drugim znakovima. Među blagoslovinama važno mjesto zauzimaju blagoslovi koji su hvala Bogu i molitva za postizavanje njegovih darova, posvećenje osoba Bogu i posvećenje predmeta za bogoštovnu uporabu.

Religiozan osjećaj kršćanskoga naroda uvijek je nalazio izraz u raznim oblicima pobožnosti koje prate sakramentalni život Crkve kao što su čašćenje svetih moći, pohodi svetištima, hodočašća, ophodi, križni put i krunica. Svjetlom vjere Crkva rasvjetljuje i promiče istinske oblike pučke pobožnosti.

Pogreb se slavi prema različitim obredima koji odgovaraju prilikama i predajama pojedinih krajeva te izražava vazmeno značenje kršćanske smrti s nadom u uskrsnuće te zajedništvo s pokojnikom, posebice molitvom za očišćenje njegove duše.

Sprovod se redovito sastoji od četiri glavna dijela: počast tijelu od strane zajednice s riječima utjehe i nade, bogoslužje Riječi, euharistijska žrtva te »zbogom«, oproštaj kojim se pokojnika povjerava Bogu, izvoru vječnoga života, dok se njegovo tijelo pokapa u iščekivanju uskrsnuća.