Pobožnosti

Religiozni osjećaj kršćanskog naroda u svakom vremenu nalazio je izražaja u različitim oblicima pobožnosti koje okružuju sakramentalni život Crkve, kao što je čašćenje svetih moći, pohodi svetištima, hodočašća, ophodi, križni put, medaljice. i sl. Ti su izražaji produžetak liturgijskog života Crkve kojega obogaćuju.

Euharistijsko klanjanje

Euharistijsko klanjanje u župi održava se svakog četvrtka pola sata prije večernje Svete mise, od 18 do 18:30.

Klanjanje Presvetomu Oltarskom sakramnetu jest osobito raširen izraz euharistijskog štovanja na koje Crkva živo potiče i pastire i vjernike. Njegov izvorni oblik može se povezati s klanjanjem koje na Veliki četvrtak slijed nakon slavlja Večere Gospodnje i odlaganja posvećenih Prilika. Zadržavajući se u prisutnosti Krista Gospodina, oni uživaju u njegovoj blizini i pred njim otvaraju svoje srce za sebe same i za sve svoje drage te mole za mir i spasenje svijeta.

Gospina Krunica

Molitva Krunice moli se svaki dan u 18 sati, pola sata prije večernje Svete mise (četvrtkom u 17:30 sati). Tijekom marijanskih mjeseci svibnja i listopada nakon molitve Krunice pjevaju se Litanije Blažene Djevice Marije.

Krunica je jedna od najizvrsnijih molitava Majci Gospodinovoj. Krunica je bitno kontemplativna molitva, moljenje koje zahtijeva miran ritam i gotovo misaono otezanje, što molitelju omogućuje razmatranje otajstava Gospodinova života. Litanije se sastoje od produžena niza zaziva upućenih Blaženoj Djevici koji, slijedeći jedan nakon drugoga, jednoličnim ritmom stvaraju molitveni tijek, koji obilježava trajno snažna hvala-prošnja.

Molitvena zajednica Žive krunice – Kruničari

U našoj župi Krista djeluje, od samog osnutka, molitvena zajednica Žive krunice. To su dragovoljni štovatelji Blažene Djevice Marije koji su preuzeli obvezu da svakoga dana, uz svoje redovite molitve, izmole jednu posebnu deseticu krunice. Time svaki član, popunjava, zajedno s još četiri molitelja (možda nepoznata), cijelu krunicu.  Na taj način krunica postaje, po Mariji, molitveni lanac koji nas povezuje s Bogom i s ljudima. Krunica je kristološka molitva, stoga njena otajstva na najlakši i najučinkovitiji način pružaju molitelju mogućnost promatranja i razmatranja Isusova života, te svoj život usklađivati s njegovim. Molitelji koji pobožno mole krunicu produbljuju i učvršćuju svoju vjeru kako bi teškoće svakodnevnog života lakše nosili, u radostima Bogu zahvaljivali i druge tom radošću obogaćivali.

Diljem katoličkog svijeta poznata je i raširena ta kruničarska pobožnost, zvana Živa krunica,  koju osobito promiču članovi dominikanskoga reda. Članovi Žive krunice u našoj se župi sastaju svakog dvanaestog u mjesecu i izmjenjuju među sobom otajstva. Kod upisa u Živu krunicu molitelj se dragovoljno obvezuje da će svakog dana izmoliti jednu određenu deseticu, odnosno jedan Očenaš, 10 Zdravomarija i Slava Ocu. Ako je dvadeset članova, tada su obuhvaćena svakoga dana sva četiri otajstva krunice: radosna, svjetlosna, žalosna i slavna.

U našoj župi ima trenutno  115 kruničara, a ako pridoda i Neokatekumene put koji također djeluje u župi, onda ih ima ukupno 259.  Svaki mjesec primaju se novi članovi. Obaveza članova Žive krunice je minimalna, a zasluge za nebo su neizmjerne. Pri svakom mjesečnom susretu kaže se molitvena nakana koja je u danom trenutku najvažnija. Svrha ovog načina molitve je zajednički slaviti Boga, častiti blaženu Djevicu Mariju, međusobno se povezivati i moliti blagoslov za sebe i za čitav svijet.

Križni put

U korizmenom vremenu Križni put moli se svakoga utorka i petka u 18 sati, pola sata prije večernje Svete mise.

Među pobožnim vježbama kojima vjernici časte Gospodinovu Muku malo je toliko omiljenih kao što je Križni put (Via crucis). Pomoću te duhovne vježbe, vjernici sućutno prolaze posljednji dio puta kojim je prošao Isus tijekom zemaljskog života: od Maslinskog brda, gdje je u predjelu zvanom Getsemani Gospodin bio u smrtnoj muci, sve do brda Kalvarije, gdje je bio raspet između dva razbojnika, te do vrta gdje je bio položen u nov grob, iskopan u stijeni.

Pobožnost prvih petaka Srcu Isusovu

Svakoga prvog petka u mjesecu vjernici se ispovijedaju prije večernje Svete mise ili ih svećenik posjeti ako su stari i nemoćni. Pristupaju pričesti s nakanom čašćenja Presvetog Srca Isusova.

Sv. Margareta Alacoque u 17. stoljeću imala je viđenja i primala poruke od Presvetog Srca Isusova. Viđenja su trajala sve do njezine smrti, a njihova je svrha bila oblikovanje pobožnosti kojom se iskazuje počast Presvetom Srcu Isusovu, simbolu Božanske ljubavi i promicanje žarke ljubavi prema Kristovoj prisutnosti u Euharistiji.

Procesije

U procesiji  odnos između liturgije i pučke pobožnosti poprima osobit naglasak. U župi se tijekom liturgijske godine održavaju dvije procesije: na Cvjetnicu te na svetkovinu Tijela i Krvi Gospodnje – Tijelova. Procesija na Cvjetnicu priziva spasenjski događaj mesijanskog Isusova ulaska u Jeruzalem, dok zavjetna procesija na svetkovinu Tijelova pobuđuje u vjernicima izraze zahvalne ljubavi. Presveti sakrament, prolazeći posred ljudi od njih zahtijeva vjeru-klanjanje i vrelo je blagoslova i milosti.

Hodočašća

Župa se svake godine pridružuje zavjetnom hodočašću grada Zagreba u marijansko svetište u Mariji Bistrici te organizira prigodna hodočašća u ostala svetišta.

Hodočašće je tipičan izraz pobožnost, usko povezan sa svetištima. Svako hodočašće ima pokorničku, slavljeničku, bogoštovnu i zajedničarsku dimenziju. Kao što je svetište molitveno mjesto, tako je hodočašće molitveni put. U svakome njegovu dijelu molitva treba prožimati hodočašće i Božja riječ mu treba biti voditeljicom, hranom i potporom,