Mise zornice u došašću
Mise zornice u našoj župi slave se kroz došašće svakoga dana od ponedjeljka do subote u 6 sati ujutro u samostanu bl. Ozane Kotorske pokraj župe.
Došašće je vrijeme budnosti, molitve i radosti. U liturgiji se događa slavlje koje proslavlja ostvarenje otkupiteljskoga djela Kristova u svakom vremenu, a s druge je strane trajan navještaj i žudnja za potpunim očitovanjem. Stoga se može reći da došašće slavi »već« i »još ne« spasenja. Ono poziva na budnost, a upravo je sama budnost eshatološka kategorija. Bdjeti nije samo uskraćivanje sna kako bi se posvetilo aktivnosti duha, već bdjeti simbolizira trud i trpljenje u sadašnjosti i čežnja za Božjom prisutnošću. Bdjeti stoga za kršćane znači iščekivati onu ljubav kojom Gospodin ljubi i trpi za svakoga čovjeka. Čežnja za tom ljubavlju ispunja srce vjernika i to ga potiče da bude budan, da iščekuje Kristov dolazak s posebnom radošću i ozbiljnošću.
Mise zornice jedna su od najljepših slika kršćanskog iščekivanja i budnosti. Tema svjetla središnja je tema Božića, jer Kristovim rođenjem Božje svjetlo obasjava svijet: Kristovo rođenje unosi svjetlo u svijet, raspršuje tamu i grijeh. Stoga se kroz Došašće proteže simbolika tame kako bi se na Božić pokazala snaga svjetla koje dolazi. U simboličkom smislu tama i svjetlost predstavljaju smrt i život. Došašće predstavlja dimenziju smrti kroz tamu, ali se u budnosti i iščekivanju kršćani pripremaju za primanje svjetla, odnosno Kristova dolaska na svijet koji obasjava smisao ljudske povijesti i svakoga čovjeka.
Mise zornice bile su u početku zavjetne mise, tzv. Missae Rorate Blaženoj Djevici Mariji, obično subotom ili u određene dane u tjednu tijekom došašća. Sam naziv Missae Rorate te mise dobile su po ulaznoj pjesmi ili Introitusu, jednakome kao i na Prvu nedjelju došašća, odnosno Rorate coeli iz Knjige proroka Izaije. Liturgijska boja tih zavjetnih misa bila je bijela zbog marijanskog karaktera, a slavile su se bez svjetla, samo sa svjetlom svijeća iščekujući sunčevu svjetlost koja bi tijekom mise počela obasjavati unutrašnjost crkve. Poveznica s Kristom je vrlo jasna i upečatljiva. Jedan od Marijinih naslova kojega joj je podarila pobožnost i tradicija Crkve jest naslov Zvijezda jutarnja. Poznavatelji astronomije znaju da se planet Venera vidi prije svitanja poput najsjajnije zvijezde na nebu i da se naziva zvijezda Danica. Marija kao Bogorodica donosi svjetlo na svijet pa je simbolika zvijezde Danice itekako bliska kršćanskoj duhovnosti te kršćani u tom planetu ili laički najsjajnijoj zvijezdi na nebu prepoznaju simbol Marije koja nenametljivo svojim životom naviješta rođenje svoga Sina, kao što planet Venera naviješta svitanje Sunca. Iščekivanje Kristova svjetla u došašću involvira Mariju i njezinu ulogu u povijesti spasenja: time se Crkva u došašću na poseban način spominje i zahvaljuje Mariji što se odazvala na Božji poziv, a samim time postaje i uzor za nasljedovanje kršćanima.
Postepeno su se marijanske zavjetne mise zaodjenule ljubičastom bojom došašća i uklopile u posebno vrijeme adventske priprave, budnosti i iščekivanja kao dubokog i važnog simbola. Mise zornice postale su tako navještaj, obećanje i iščekivanje otajstvenog ispunjenja. I u samoj riječi adventus izražava se jedinstveni splet sadašnjosti i budućnosti, posjedovanja i iščekivanja. Mise zornice danas su, posebno u našem hrvatskom narodu, postale najljepši izraz budnosti i priprave u kršćanskoj egzistenciji koja živi napetost između početaka i dovršetka spasenja. Došašće tako slavi radosno iščekivanje dovršenja otkupljenja. Između »već« i »još ne« je vrijeme iščekivanja: misama zornicama se iskazuje stav budnosti i iščekivanja da se ostvari spasenje jer u radosnom iščekivanju Rođenja Gospodnjega Crkva je orijentirana prema slavnom povratku Gospodina na kraju vremena.
vlč. Milan Dančuo