Božić – susret s Bogom u jaslicama
Blagdan Božića proslava je Kristova rođenja. Mnogi kršćani svake godine okupljaju se na misama polnoćkama: u hladnoj i mračnoj noći žele osjetiti veliku toplinu i svjetlo gledajući u štalici malo djetešce. Doista, po Isusu Kristu Bog ulazi u ovaj svijet, s Kristom dolazi nada te je svaki čovjek pozvan slijediti ga svojim životom i u njegovu primjeru pronaći sebe. Ako se zagleda u štalicu, vidi se maleno dijete, krhko i slabo, dijete koje ima potrebu za majčinom brigom i pažnjom. Bog ne dolazi na ovaj svijet s velikom moći, u velikom sjaju ili s mnoštvom vojske. Njegov dolazak je puno jednostavniji, daleko iza kulisa moćnih kraljevstava ili dvorana u kojima se kuje sudbina svijeta. On dolazi na ovaj svijet, a za Njega nije bilo niti mjesta. Nije se rodio negdje na toplom ili sigurnom, u nekom svratištu ili negdje gdje je mogao imati normalne uvjete: rodio se skromno i ponizno, u malenoj štalici okružen ljudima kojima je najprije namijenjena radosna vijest.
Možda se kao kršćani ne trebamo opterećivati današnjim fenomenima oko Božića koji su često diktirani prolaznim, ispraznim i materijalnim interesima te se posvetiti onome što je Božić uistinu i što nam taj blagdan donosi. Jaslice su najneznatnije mjesto, simbol svakog mjesta koje može biti sveto i dostojno Kristove prisutnosti u jednostavnosti i običnosti.
Prvo što nam susret s Isusom u jaslama donosi je smisao vremena. Brojimo nekoliko posljednjih dana u ovoj 2019. godini, ali 2019 godina od čega? Drevni preci shvatili su važnost Isusova rođenja te su počeli brojati vrijeme od toga datuma. Bog koji je vječan ulazi u vrijeme. To je događaj koji mijenja samu povijest nepovratno, ali mijenja i samo vrijeme. Tko god poznaje grčku mitologiju sjetit će se Kronosa, božanstva koje utjelovljuje vrijeme. Ali u svom apsurdu, proždire ono što je rodio. Na jednak način i vrijeme kronos koje je vrijeme ovoga svijeta ne bi imalo smisla da u njega ne ulazi kairos, precizni Božji intervent i dar svoga Sina koji mijenja i daje potpuni smisao vremenu. Kairos je Božje vrijeme, ali vrijeme koje ne teče, nego precizan trenutak u povijesti koji mijenja i povijest i naše vrijeme. Zbog toga je i samo Došašće, vrijeme iščekivanja najbolja priprema za primanje tog dara koji je iz korijena promijenio vrijeme i vratio mu onu Božju dimenziju koju je čovjek izgubio svojim prvim padom.
Susret s Isusom u jaslicama donosi čovjeku novu vrijednost u odnosu na Boga. Kristovo rođenje koje mijenja taj odnos dokaz je da Bog nije neko božanstvo izvan svijeta i povijesti ili neki antropomorf koji prividno postaje čovjekom. Iz svoje ljubavi Bog šalje svoga Sina kao veliki dar čovjeku. Bog koji postaje čovjekom jedinstveni je događaj u povijesti svijeta i religija jer radikalno mijenja odnos Boga i čovjeka. Taj isti čovjek, ograničen u svojim mogućnostima i uvijek ovisan o Bogu, sada u Isusu dobiva mogućnost sudjelovanja u božanskom životu. Jasno je onda da Božić ne može biti samo blagdan dobrih želja i lijepih poklona jer taj blagdan donosi nešto puno više za cjelokupnu ljudsku egzistenciju i traži osim dobrih želja dobro i otvoreno srce, spremno poprimiti onaj isti stav skromnosti i jednostavnosti poput malog Djeteta rođenog u malenoj štalici.
Susret s Bogom u jaslama mijenja i samu organizaciju društva. Ako se mijenja odnos između Boga i čovjeka, nužno se mijenja i odnos među ljudima. Biti osobno dotaknuti blagdanom Božića, mijenja u nama radost srca koje se otvara više međuljudskim odnosima. Božić je oduvijek bio blagdana dobrote, brige za najmanje i one koji su u potrebi. Isto tako je i blagdan ljubavi i obitelji jer je Božić sam po sebi prvo veliko predavanje antropologije u novom svijetu ljubavi jer se Bog iz čiste ljubavi rodio poput svakog običnog djeteta i svijetu donio sasvim novi smisao i radost. Danas moderni materijalizam predvođen Djedom Božićnjakom i ostalim likovima istiskuju one prave slavljenike Božića. Zbog svojih slabih temelja, u takvom svijetu Božić je tek blagdan površne ili generičke filantropije, dobrih osjećaja i želja koje obično potraju od Božića do Sv. Stjepana. Tek pokoji sat.
Prošlo je već više od 2000 godina, ali pitanje je uvijek isto: s kojim očima gledamo na taj jedinstveni događaj u betlehemskoj štalici? Na kojoj strani želimo stajati? Na strani moći ili s poniznošću služenja, s nepotrebnim viškom ili samo onim potrebnim, biti ili samo se pojaviti, gajiti egoizam ili ljubav? Bog nam daje na izbor, ali jedno ipak ne treba zaboraviti: ako nećemo biti obasjani svjetlom koje je ovo Dijete u jaslicama donijelo na svijet, možda ćemo i postati veliki i moćni, ali bit ćemo poput kakvog suhog drveta, bez snage i svjetla života.
vlč. Milan Dančuo