Pepelnica – početak korizmenog vremena

Korizma je dio liturgijske godine i vrijeme priprave za blagdan Uskrsa koje započinje Pepelnicom ili Čistom Srijedom, a završava Misom večere Gospodnje na Veliki četvrtak kojom počinje Vazmeno trodnevlje. Posipanje pepelom na Pepelnicu poziv je na obraćenje, a označava simboličku gestu ozbiljnosti i pokore čime je obilježeno cijelo korizmeno vrijeme te nadu u uskrsnuće. Kršćani se kroz četrdeset dana pripremaju za slavljenje Uskrsa i to molitvom, postom, slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. Upravo je simbolika broja četrdeset iznimno važna jer se promatra kao trenutak iskustva vjere Božjeg naroda i pojedinaca. Biblijska tipologija združuje broj četrdeset s iščekivanjem, poniženjem, naporom, pokorom ili borbom, nakon kojih dolazi susret s Bogom, nagrada, dar ili pobjeda.

Ako se prolistaju stranice Starog ili Novog Zavjeta, pronalaze se mnogobrojne poveznice s brojem četrdeset o kojima se može kratko promisliti. U biblijskoj pripovijesti o Noi strašni potop traje četrdeset dana: to vrijeme označuje vrijeme iščekivanja, a za kršćane ta simbolika je pralik krštenja jer voda čisti grijeh. Izlazak Izabranog naroda iz egipatskog ropstva traje dugih četrdeset godina kroz pustinju, a oslobođenje od ropstva i za kršćane simbolizira oslobođenje od smrti samim krštenjem kao što prelazak voda Crvenoga mora za narod označava slobodu. Mojsije četrdeset dana i noći boravi na brdu Sinaj gdje dobiva nove zapovijedi: zapovijedi ljubavi temelj su i kršćanskog života. Pri ulasku u Obećanu zemlju, kako se čita u Knjizi Brojeva, izviđanje izraelske vojske traje četrdeset dana, čime simbolički i kršćani mogu na početku korizme gledati unaprijed prema blagdanu Uskrsa. Kada Golijat provocira četrdeset dana svojim terorom, za izraelsku vojsku to je vrijeme kušnje i iščekivanja. Ilija četrdeset dana hoda prema brdu Horeb; za proroka je to vrijeme molitve, meditacije i osluškivanja. Na kraju tjeskobnog puta susreće Božje veličanstvo u blagom povjetarcu. Jona propovijeda u Ninivi uništenje nakon četrdeset dana, za Ninivljane je to vrijeme promjene i konačnog obraćenja. Na jednak način u Novome Zavjetu nalazimo podatak da Isus četrdeset dana boravi u pustinji te je to vrijeme kušnje, molitve i obraćenja. Kršćanska Korizma razvija se u simboličkoj vrijednosti iz ovog biblijskog događaja. Na kraju, Isus četrdeset dana propovijeda apostolima prije Uzašašća i to se vrijeme promatra kao vrijeme iščekivanje Duha Svetoga.

Korizma nije samo vrijeme priprave za blagdan Uskrsa kroz molitvu, pokoru i djela ljubavi, već je sakramentalna inicijacija za taj najveći kršćanski blagdan. Korizmeno vrijeme treba biti vrijeme iskrenog hoda vjere koje se temelji na slušanju Božje riječi i na postepenoj pripremi i rastu preko sakramenta ispovijedi i sudjelovanjem u euharistijskom slavlju. Sakramentalnim slavljima i znakovima kojih su vjernici dionici u liturgijskim zajednicama mogućnost su postepenog i intenzivnijeg rasta prema otajstvu koje se slavi. Korizma je prilika za pomirenje s Bogom, stoga se može i s razlogom nazvati sakramentalnim znakom našeg obraćenja i susreta s Gospodinom.