Cvjetnica – uvod u Veliki tjedan

Blagdan Uskrsa u prvim kršćanskim vremenima slavio se na puno jednostavniji način nego danas. Nakon pashalnog posta od jednog ili više dana slijedilo je noćno okupljanje kršćanske zajednice u molitvi i čitanju Božje riječi te na kraju slavlje euharistije. Iako je u počecima naglasak bio stavljen na Krista kao pashalnog Jaganjca, koji svojom krvlju donosi otkupljenje svijetu, kasnije taj naglasak prelazi na Kristovo uskrsnuće. Pod utjecajem Crkve u Jeruzalemu koja je s dubokom vjerom obilazila mjesta Kristove muke i smrti, tijekom 4. stoljeća dolazi do procesa tzv. fragmentacije u kojemu različiti trenuci i događaji koji tvore Kristovo djelo spasenja postaju oslonac za oblikovanje zasebnih liturgijskih slavlja. Liturgijsko slavljenje na taj način uz spomen-čin pashalnog otajstva, dobiva i novu dimenziju obrednog oponašanja posljednjih događaja iz Isusova zemaljskoga života, i to dan po dan, a u Trodnevlju pazeći i na određene sate.

Blagdan Cvjetnice uvod je u Veliki tjedan. Cvjetnica se još naziva i Nedjelja Muke Gospodnje jer uz spomen na Kristov ulazak u Jeruzalem, uvodi u Kristovu muku i vazmeno otajstvo. Već u najstarija vremena vjernici u Jeruzalemu okupljali su se na nedjelju uoči blagdana Uskrsa i u procesiji prolazili put kojim je prolazio sam Isus. To je bio posebno snažan trenutak, kako nam govore zapisi toga vremena. Djeca i odrasli bi se okupljali te, noseći u rukama palmine i maslinove grančice, u tišini hodali i na kraju se okupili u bazilici Kristova Uskrsnuća gdje bi se pomolili kod Kristova križa. I u Rimu se, nakon nekoliko stoljeća, ustalio običaj blagoslova grančica i procesije kao prisjećanje Kristova ulaska u Jeruzalem. Ipak, glavna karakteristika rimske Cvjetnice je bilo uvođenje u Veliki tjedan, odnosno čitanje Kristove muke iz Evanđelja po Mateju. Na taj način bi se već nekoliko dana uoči Velikog petka vjernike na poseban način pripravilo na veliko otajstvo koje se slavi u vazmenom Trodnevlju. I današnja molitva koja se moli na početku mise na blagdan Cvjetnice podsjeća na Kristovo poniženje i sramotu križa. U molitvu se preporučuju svi kršćani, da i oni slijede Kristov uzor i poniženje kako bi zajedno s njime trpjeli i postigli slavu uskrsnuća. To je i posljednji cilj korizmenog hoda: vrijeme pročišćenja kroz koje se vlastiti križ ugrađuje u križ Kristov jer se jedino na taj način dolazi do slave uskrsnuća, odnosno do novog života kojega Bog daruje.

Današnji obredi Cvjetnice izrazito su bogati i pozivaju vjernike da urone u početke slavlja vazmenog otajstva muke i uskrsnuća Kristova. Kao što je Krist ušao u grad Jeruzalem da bi mogao ondje trpjeti i umrijeti kako bi ustao od mrtvih, i vjernici vrše spomen tog ulaska ponajprije živom vjerom i pobožnošću, a zatim i ophodom ili procesijom. Danas se ophod ili procesija može vršiti na nekoliko načina. Vjernici se uoči mise mogu okupiti u nekoj drugoj manjoj crkvi ili prikladnom mjestu izvan crkve u koju se ide ophodom. Tamo je također i svećenik u ruhu crvene boje što je zanimljiv detalj jer crvena boja upućuje na Kristovu muku, u odnosu na ljubičastu koja je korizmena boja iščekivanja i pokore. Vjernici u rukama drže grančice i svojom prisutnošću i životom potvrđuju da žele klicati Kristu Kralju kao što kaže početna antifona: Hosana Davidovu sinu: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Izraelov Kralju: Hosana u visini. Nakon blagoslova grančica, tradicionalno se navješćuje evanđelje o ulasku Gospodnjem u Jeruzalem prema jednom od četiri evanđelja. Svako od njih podsjeća da Isus ulazi u Jeruzalem na magarcu kao kralj dok mu narod kliče i putem stavlja svoje haljine i grane sa stabala. I vjernici su u procesiji pozvani klicati Isusu, kao što su to i činili Židovi prije dvije tisuće godina.

Postoje još dva jednostavnija načina procesije unutar same crkve gdje se slavi misa na blagdan Cvjetnice. Svečani ulazak predviđa da se vjernici okupe na ulasku u crkvu ili nekom prikladnom mjestu. Nakon što se navijesti evanđelje te blagoslove grančice, svećenik i vjernici se upućuju prema svetištu te se pjevaju procesijske pjesme iz bogate crkvene baštine. Na kraju, i običnim ulaskom može započeti misa na blagdan Cvjetnice u kojem ne postoje posebni obredi ili procesija, no ipak se vjernike poziva i podsjeća da Velikim tjednom započinje najsvetiji tjedan za sve kršćane. Krist je dragovoljno trpio nevin za sve grešnike i za svakoga od nas te je nedužno bio ubrojen u zločince. Kao što je njegova smrt uništila sva zlodjela i svaki grijeh, tako i Kristovo uskrsnuće donosi nama vjernicima opravdanje po kojem dobivamo novi životu u Kristovu Uskrsnuću. Blagdan Cvjetnice početak je te proslave, ali već se i u tom slavlju proslavlja cjelokupna Muka Gospodnja i vazmeno otajstvo. Neka i naše grančice koje rado čuvamo u našim obiteljima i domovima bude odraz naše vjere i našeg klicanja: Hosana u visini; blagoslovljen koji si došao u mnoštvu svoga milosrđa.

vlč. Milan Dančuo