Blažena Djevica Marija u Došašću

Štovanje Marije u liturgiji

Crkva štuje Mariju posebnom pobožnošću na temelju njezine uloge u događajima spasenja. U povijesti se to može promatrati kao produbljivanje otajstava utjelovljenja i otkupljenja. Zanimljivo je promotriti najstarije tekstove koji govore o Mariji i njezinom štovanju. Dokument iz 3. stoljeća, Traditio apostolica, sačuvao je najstariji marijanski element u euharistijskoj molitvi: »…tvoja Riječ, koju si poslao s nebesa u krilo jedne Djevice i koja je bila začela, utjelovila se i manifestirala se kao tvoj Sin, rođen od Duha Svetoga i od Djevice« (br. 4). I drevni rimski kanon u dijelu Communicantes čini spomen: »častimo uspomenu ponajprije slavne Marije vazda Djevice, Majke Boga i Gospodina našega Isusa Krista«. Najstarija molitva upravljena Mariji, liturgijskog karaktera na grčkom, ali sačuvana na koptskom jest molitva Sub tuum praesidium iz III. st. koja po prvi puta donosi i Marijin naslov Bogorodice (Theotokos). U istočnoj liturgiji himan Akathistos drevne grčke Crkve zauzima vrlo važno mjesto: to je poetski himan posvećen otajstvu Majke Božje, nastao krajem V. stoljeća, a je sastavljen od 24 strofe (12 narativnih i 12 dogmatskih). I dokument o liturgiji Sacrosanctum concilium Drugog vatikanskog sabora u br. 103 potvrđuje: »U svetkovanju tog godišnjeg ciklusa Kristovih otajstava, Crkva posebnom ljubavlju štuje Mariju, presvetu majku Božju, nerazrješivo združenu s djelom spasenja svoga Sina: u Mariji se divi i uzvisuje najodličniji plod otkupljenja, i u njoj s radošću promatra, kao u najčistijoj slici, ono što sva Crkva želi da bude i nada se da će biti.«

Crkva slavi Marijin spomen u slavlju godišnjih otajstava Krista s kojima je povezana. Slavlja ponekad ne slijede kristološki ciklus, budući da su nastale u različitim vremenskim okvirima, mjestima i okolnostima, najčešće su to spomenčinska slavlja vezana uz pojedini događaj iz Marijina života ili mjesto gdje je štovanje bilo posebno izraženo. Temeljni kriteriji gradacije slavlja upućuju na važnost i pridruženost Marije proslavi otajstva njezina Sina. Svetkovine i blagdani slave spasenjske događaje u kojima je Marija protagonist jer je svojom posebnom ulogom pridružena Kristu u otajstvu utjelovljenja-otkupljenja. Obvezni spomendani slave specifične aspekte Marijina života i posvećuju neke od najvećih marijanskih pobožnosti nastale u tradiciji, dok neobvezni spomendani spominju marijanske pobožnosti određenih redova i svetišta.

Štovanje Marije u Došašću

Uloga Blažene Djevice Marije i u vremenu Došašća posebno je istaknuta. Pavao VI u apsotolskoj pobudnici Marialis cultus naglašava da je Došašće najizvrsnije marijansko vrijeme u liturgijskoj godini. U Došašću se proslavlja i svetkovina Bezgrešnog začeća koja se sama uklapa u tu perspektivu zbog svog sadržaja i poveznice s Kristovim utjelovljenjem. Dani uoči Božića (17-24. prosinca) imaju izraziti marijanski karakter: 20., 21. i 22. prosinca na misi se naviješta evanđelje Navještenja; Pohoda i Magnificat koji su usko vezani uz Marijin život; a i zborne molitve 17., 19., 20. i 23. prosinca imaju poseban marijanski sadržaj. Nadalje, nedjelja uoči Božića sadrži drevna proroštva o Mariji i Mesiji te evanđeoske perikope o skorašnjem Kristovu rođenju. Marija na taj način postaje figura, odnosno najsavršeniji primjer iščekivanja izraelskog naroda i iščekivanja Crkve: Marija postaje kršćanima u Došašću uzor iščekivanja.

Svetkovina Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije koja je posebno datumski i teološki vezana uz vrijeme Došašća nastala je na istoku oko 700. godine. Nakon teoloških rasprava u Srednjem vijeku, blagdan koji je nosio naziv Začeće Blažene Djevice Marije u Rimskom misalu iz 1570. godine, postaje svetkovina Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije bulom pape Pija IX. Ineffabilis Deus iz 1854. godine. Svetkovina Bezgrešnog začeća iznimno je važna svetkovina pa i obnovljena liturgija Drugog vatikanskog sabora predviđa da jedino toj svetkovini Došašće ustupa mjesto.

Zanimljivo je promotriti poveznicu između Navještenja, blagdana koji je usko povezano s božićnim otajstvo te Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije koji se slavi 8. prosinca. Naime, na svetkovinu Bezgrešnog začeća liturgija odabire Evanđelje o navještenju anđela Gabrijela. Marija ne bi mogla roditi Spasitelja svijeta da je bila poput svih drugih ljudi. Stoga je Bog imao poseban plan s njom. Međutim, dao joj je slobodu koja joj je dopuštala da prihvati Božji plan: postati majka Kristova i ostati Djevica. Ali Mariji to nije bilo tako jednostavno. Evanđelje nam je sačuvalo zapis da je Marija bila uznemirena, pitala se kako će se to odviti. Navještaj anđela Gabrijela nema nikakve veze s jednostavnim navještajem ili pozivom. Božji poziv radikalno je promijenio Marijin život koji od toga trenutka postaje dio puno važnije Božjeg plana u povijesti spasenja. Ali anđeo je utješio Mariju rekavši kako će je sila svevišnjega zasjeniti. Možda stoga Marija i ostaje u sjeni, jednostavna i ponizna, da bi je kasnije Bog proslavio: postat će slavna i proslavljena jer se odazvala na Božji poziv.

Na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije predslovlje govori o Mariji ovako: Ti si Mariju očuvao od istočnoga grijeha, obogatio svojom milošću i pripravio za dostojnu Majku svome Sinu. Ona, prečista Djevica, imala je roditi Sina, nevinog Jaganjca, koji oduzima grijehe svijeta. Ona označuje Crkvu, zaručnicu Kristovu ljepotu bez ljage i bore. Nju si dao svome narodu za odvjetnicu milosti i uzor svetosti. Prekrasno tekst govori o tome kako je Bog obogatio Mariju milošću. U Evanđelju Luka zapisuje anđelove riječi da je Marija milosti puna i da je Gospodin s njom (Lk 1,28). Već se u tom trenutku ispovijeda vjera u bezgrešno začeće, budući da ju je Bog od početka njezina života obdario posebnom milošću. Promatrajući ulogu Blažene Djevice Marije u ekleziološkom smislu, tekst naglašava da je upravo ona omogućila da se rodi Sin, nevini Jaganjac, koji oduzima grijehe svijeta jer se tim činom i krštenjem kršćani ponovno imaju prilike rađati kao djeca Božja. Djevica Marija je stoga početak zajednice, ona označava i početak Crkve. Bog ju je sačuvao od ljage grijeha da postane dostojna Majka Božja. Time ona sama zbog svoje uloge u povijesti spasenja, kako govori tekst predslovlja, postaje odvjetnica te iste milosti koju Gospodin udjeljuje svima te uzor svetosti.

Smisao marijanskog karaktera Došašća ima posebnu narav: liturgijsko i crkveno shvaćanje otajstva Bezgrešnog začeća i Marije Bogorodice promatra se kao osobni Božji dar Mariji, ali koji je podaren zbog Krista Spasitelja kao paradigma za cijelu Crkvu. Marija koja je sama sačuvana od grijeha, donosi svijetu Krista Spasitelja, a vrijeme Došašća je najizvrsnije vrijeme iščekivanja i pripremanja za primanje toga dara.

vlč. mr. Milan Dančuo