Molitvena trodnevnica bl. Ozani – treći dan
U petak 24. travnja 2020. godine započinje duhovna trodnevna priprava za proslavu blagdana bl. Ozane Kotorske, zaštitnice samostana naših sestara dominikanki na Krugama. U ponedjeljak 27. travnja proslavljamo blagdan misnim slavljem u 18:30 sati koje se može pratiti u prijenosu putem župnog Youtube kanala (Župa Krista Kralja, Zagreb – Trnje).
S obzirom na okolnosti, nismo u mogućnosti sudjelovati na trodnevnici, no pozvani smo duhovno se pripremiti molitvom i zazvati zagovor bl. Ozane na naš život, obitelji i župu.
Trodnevna pobožnost – treći dan
Molitva
Molitva je blaženoj Ozani bila nezamjenjiva hrana duši. Još kao služavka dan je započinjala i završavala molitvom i zahvaljivanjem. Svaki je svoj posao tijekom dana pretvarala u molitvu. I dok je pospremala kuću, kuhala i prala, uzdizala je svoju dušu k Bogu na mnoge nakane: za grešnike, za bolesnike, za umiruće, za duše u čistilištu…
Kao redovnica, dragovoljno zatvorena u isposničkoj ćeliji, svoju je molitvu pojačala i oštrom pokorom. Bila je svjesna da će samo tako odoljeti svim napastima Zloga koji nikoga ne štedi i ganuti Božje milosrđe da se smiluje svijetu.
Blagodati njezine molitve posebno su osjetili građani Kotora i svi oni koji su joj došli preporučiti svoje duševne i tjelesne potrebe.
Kao što je za života molila na mnoge nakane, jednako je nastavila i poslije smrti. Po njezinu su se zagovoru i molitvi događala i još se uvijek događaju brojna čudesa.
Molitva
Blažena naša zagovornice! Ti, koja si bila tako odana molitvi da ti nije bila dovoljna molitva tijekom dana, nego si još i veći dio noći izlijevala svoje srce pred Bogom, isprosi nam dar ustrajne molitve, kako bismo po Božjem milosrđu zadobili željene milosti i postigli vječno spasenje. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
pripremila: s. Slavka Sente
U nastavku možete poslušati pjesmu posvećenu bl. Ozani i pročitati njezin životopis.
Životopis bl. Ozane
Bl. Ozana, krsnim imenom Katarina Kosić, rođena je 25. studenoga 1493. godine u malom gorskom selu Relezi podno Lovćena u Crnoj Gori. O njezinoj obitelji nemamo gotovo nikakvih podataka. Roditelji su joj bili siromašni, te je vrlo rano počela i sama pomagati u obitelji ono što je mogla: čuvala je malo stado ovaca.
Viđenja koja je imala u ranom djetinjstvu odredila su njezin životni put. Naime, kao pastirica bila je izravnom dodiru s ljepotama prirode. Čitala je te prve tragove Božje prisutnosti, prve riječi njegova govora i objave. U nejasnoćama je postavljala pitanja majci. Majka je odgovarala koliko je znala i upućivala na veličinu Tajne, na put traženja Boga. U tom prirodnom okružju Bog je jače potvrdio svoju blizinu nakon majčinih tumačenja. Katarina je čuvajući ovce jednog dana ugledala utjelovljenu Riječ u liku malog djeteta. Dražest prizora obujmila joj je dušu milinom i ljubavlju. Ali slike je brzo nestalo i ostala je čežnja. Sljedeći put Bog ju je obdario viđenjem Čovjeka boli, Riječi raspete i krvave. Taj joj se prizor još dublje utisnuo u dušu i vodio do konačne odluke: slijediti Krista u muci. Nije to bilo lako i jednostavno odmah ostvariti. Ni majka nije prihvaćala olako te priče o viđenjima. Upoznati Krista dublje i slijediti ga moglo se u Kotoru, koji je pružao više. Katarina je bila uporna u svom naumu. Konačno je majka popustila.
U Kotoru joj je Bog progovorio na novi način otvorivši joj vidike duhovnog života, bogatstvo sakramenata i primjer nasljedovanja Krista. Našavši službu u obitelji gradskog suca Aleksandra Buće, Katarina je slijedila zov Božji. Aleksandrova supruga, plemenita gospođa Marina, prigrlila je Katarinu i poučavala je u vjeri. I našla je u Katarini dobru učenicu, gladnu Božje riječi, ljubavi i blizine. U sučevoj kući često su boravili i dominikanci, među kojima su bila i dva njegova brata. Katarina je upijala duhovnost, mudrost i asketizam ovih redovnika. Tako pripremljena prvi puta je blagovala Kruh koji je darovan za život svijeta, a u srcu joj je jačao žar velike želje: predati se sasvim Kristu.
Božji poziv bivao je sve jasniji. Odlučujući trenutak nastupio je na veliki petak 1513. god. Čitanje Muke i propovijed koja je tumačila taj događaj, toliko su je potresli, te je odlučila postati dominikanska trećoredica i živjeti u samoći i pokori kao ‘zazidana djevica’. Tu odluku konačno je ostvarila 25. siječnja 1515. na znakovit blagdan: obraćenje sv. Pavla. Obukla je bijelu dominikansku tuniku, položila zavjete i uzela novo ime: Ozana, na uspomenu blažene dominikanke Ozane iz Mantove, preminule na glasu svetosti. Nastanila se u maloj sobici uz crkvu sv. Bartolomeja. Tu je provela 7 godina, a kad je mjesto nastradalo u potresu preselila se kod crkve sv. Pavla.
Ozana je bila obdarena mnogim izvanrednim darovima: darom nadnaravne ljubavi prema Bogu i bližnjemu, darom pokore i molitve, darom ulivenog znanja, viđenja, prorokovanja i čudesa. Njoj su po savjet dolazili biskupi i pučani. U svojim molitvama ona je nosila sve potrebe svojih sugrađana. Na njezin prozorčić dolazili su nevoljni i siromasi. Ona ih je tješila i pomagala. Zauzela se za svoj grad pred Bogom osobito u napadu turskog brodovlja 1539. i po njenoj molitvi i molitvi vjernoga puka grad je čudesno sačuvan od osvajanja.
Ozana je proživjela više od pedeset godina u strogoj pokori i neumornoj molitvi. Bog ju je pozvao k sebi 27. travnja 1565. god. kako bi gledala licem u lice Riječ koju je ovdje na zemlji razmatrala. I na času smrti tražila je da joj se čita Riječ, a za posljednju borbu okrjepila se Svetim Kruhom. Čuvši vijest o njezinoj smrti narod je izvikivao njezinu svetost, a ljepota njezine duše i miomiris života očitovali su se i nakon smrti. Na odru je izgledala je tako lijepa i širio se ugodni miris, da su je ostavili tri dana izloženu na poklon građanima Kotora. Blaženom ju je proglasio papa Pio 21. prosinca 1927. Danas joj se neraspadnuto tijelo nalazi u crkvi sv. Marije u Kotoru. Na njezin blagdan 27. travnja 2013.
Kotorski biskup mons. Ilija Janjić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Anto Gavrić i vrhovna glavarica Kongregacije sv. Anđela Čuvara potpisali su Dekret o otvaranju procesa za proglašenje svetom bl. Ozane.
Ozana je grad na gori čija svjetlost svijetli današnjim naraštajima Crkve. Ona je proslavila Boga svojim životom, a Bog je proslavio nju krunom svetosti. U njoj imamo sjajan primjer i moćnu zagovornicu na našem životnom putu.