Proslava obljetnica zavjeta sestara dominikanki

U nedjelju 18. listopada, u okviru Dana Kongregacije, upriličena je i proslava 50. obljetnice redovništva s. Marini Pavlović i s. Snježani Turbić, kao i 60. obljetnice s. Franici Mravak, s. Metodi Alajbeg i s. Maji Lovrić. Svečanost se odvila posebno za vrijeme svete mise koju su slavili naši domaći svećenici: vlč. Ivan Filipčić, župnik i vlč. Milan Dančuo, kapelan. Slavlje svete mise uzveličale su i sestre svojim skladnim pjevanjem, a također i violinistica Ana Ćurić, naša kandidatica.

Uvodeći u misno slavlje vlč. župnik Filipčić je pozvao sve „na molitvu za naše jubilarke da ih Gospodin zakrili svojom ljubavlju, ražari milošću kako bi bile odsjaj njegove dobrote, blagosti i ljubavi. A svi smo pozvani biti odsjaj Isusov u svijetu. Slabi smo. Često magla propusta i slabosti zatamni naše srce i naš život, zato molimo Gospodina da nam se smiluje; da svojim milosrđem obriše naše srca kako bi njegovom dobrotom, blagošću i ljubavlju mogli susretati jedni druge.“

Homiliju je imao kapelan vlč. Milan Dančuo. Povezao je liturgijska čitanja 29. nedjelje kroz godinu s našim jubilarkama s kojima svi zajedno zahvaljujemo Gospodinu za protekle dane i godine. Posebno se osvrnuo na riječi iz Evanđelja, „dati Bogu što je Božje, a caru carevo“, jer smo svi ponekad u kušnji u kojoj mjeri i na koji način trebamo dati ‘caru carevo’. „Možda će koji put biti i poteškoća i strahova, – nastavio je propovjednik – koji put će nas vjernici pitati da li trebamo i mi nešto činiti, da li trebamo, evo, ovih dana slušati preporuke stožera, da li se trebamo držati mjera, da li trebamo nešto činiti, da li je ova vlast lijeva ili desna, da li je ona dobra, i koji put, kao kršćani možemo pasti u tu kušnju da počinjemo govoriti ono što nije ispravno i da počnemo i mi sami smatrati da je nešto glupo i da nešto nije dobro, ali trebamo najprije služiti Bogu, trebamo Bogu dati Božje. I ako u Bogu pronađemo snagu, radost i mir, onda će i sve ono na što nas Gospodin poziva da živimo u našem svakodnevnom životu, neke društvene odgovornosti, dobiti drugačiji smisao i mi ćemo znati pravi odgovor. Znat ćemo biti odgovorni, znat ćemo poštivati ono što nam drugi govore, koji su možda u nekim stvarima pametniji ili mudriji od nas, znat ćemo prihvaćati sve ono što može, na neki način, biti i naša odgovornost i naš kršćanski doprinos stvaranju boljeg društva i boljih međuljudskih odnosa.

To je ono što nam govori današnje Evanđelje, to je izazov koji i mi moramo činiti. – nastavio je vlč. Dančuo, te se potom posebno osvrnuo na jubilarke. „Vjerujem da ste vi kroz 50 i 60 godina davale upravo takvo svjedočanstvo vašega života: da ste služile Bogu, da ste davale Bogu Božje, ali isto tako da ste kroz vaš rad, kroz vaš doprinos u zajednici, u društvu, u sredinama u kojima ste živjele, boravile i djelovale, da ste dale i ‘caru carevo’ na onaj ispravan način.“ – rekao je kapelan te se potom osvrnuo i na 2. čitanje gdje Pavao Apostol, zapravo, daje tri koraka koji postaju tri temelja našega kršćanskog života. To je: „ljubav koja je zauzeta, vjera koja je djelotvorna i nada koja je postojana’.“ Dodao je potom kako „naša vjera može biti isprazna, ako ne dopuštamo da Bog uđe u naš život. Trebamo biti otvoreni Bogu i njegovoj ljubavi da bi vjera mogla postati djelo-tvorna. Dakle, ne samo neke riječi, ne samo da nešto o Bogu naklapamo, nego da naša vjera živi od konkretnih djela, da bude djelotvorna.“ Kapelan je također istaknuo da ne smijemo ostati samo na riječima, jer onda nemamo snage, nemamo ustrajnosti i strpljivosti da nešto konkretno i činimo.

„Zauzeta ljubav isto tako od nas iziskuje da Božju ljubav i sve ono što nam Bog čini u našem životu, što oplemenjuje naš život, da to kroz služenje, strpljivost i poniznost i mi prenosimo drugima.

I u konačnici postoji ona nada; kada nas poteškoće, strahovi i problemi, i osobni i u zajednici opterete, trebamo biti svjesni da ono što Bog čini u našem životu nadilazi nas same i da nas poziva da postanemo njegovi suradnici.“

„Molimo danas da znamo uvijek iznova Bogu dati Božje, a caru carevo, te da nam kroz naš život orijentir bude djelotvorna vjera, zauzeta ljubav i postojana nada, te da doista postanemo instrument Božje ljubavi ne samo svojim zajednicama nego čitavome svijetu.“ – zaključio je kapelan svoju propovijed.

Zajedničkim ručkom, za vrijeme kojega su pročitane brojne čestitke našim jubilarkama, završeni su ovogodišnji Dani Kongregacije.

s. Slavka Sente