Uskrsno vrijeme

Vrijeme od svetkovine Uskrsa do nedjelje Duhova ili Pedesetnice naziva se uskrsno ili vazmeno vrijeme. To je vrijeme od pedeset dana koji se slave u radosti i klicanju kao jedan dan ili blagdan. U židovskom kalendaru točno pedeset dana nakon blagdana Pashe slavi se blagdan Sjenice ili Pedesetnice (hebr. šebuoth) koji je bio blagdan svršetka žetve, ali je u židovskoj teologiji kroz povijest postao spomen na proglas Tore, odnosno Sinajskog zakona između Boga i izraelskog naroda. Za kršćane blagdan Pedesetnice točno pedeset dana nakon Uskrsa označava silazak Duha Svetoga na apostole i javno djelovanje Crkve. Na taj način vazmeno vrijeme dobiva dvostruku dimenziju: onu kristološku koja proslavlja Krista i njegovo Uskrsnuće te onu pneumatološku koja proslavlja djelovanje i silazak Duha Svetoga. Vazmeno vrijeme je stoga period posebne kršćanske radosti: svjetlo s vazmenog bdjenja obasjava nas posebnom snagom jer nas Krist iz tame grijeha i smrti uvodi u novi život i svjetlo Božje ljubavi. Ta se radost i snaga trebaju protezati na pedeset dana vazmenog vremena, ali i na cijeli život. U tome smislu, vazmeno vrijeme je vrijeme odgajanja i pripreme za dar Duha Svetoga u blagdanu Duhova.

Drugom vazmenom nedjeljom, odnosno Bijelom nedjeljom završava vazmena osmina, vrijeme od osam dana u kojima se, počevši od Uskrsa, slavi na najsvečaniji način Kristova pobjeda nad smrću. Nakon korizmenog posta i pokore, uskrsni dani ispunjeni su kršćanskom radošću i blagdanskim veseljem. Takav kršćanski stav ispunjenosti i sreće poticaj je i primjer za svaku nedjelju u godini kada se tjedno slavi i spominje Kristovo uskrsnuće i pobjede nad smrću. U davna vremena Crkva je intenzivnije živjela katekumenat kroz koji su se odrasli pripremali za sakramente kršćanske inicijacije, tj. za krštenje, potvrdu i euharistiju. Svi kandidati morali su proći određeno vrijeme priprave za vrijeme kojeg su učili o svemu što je bilo potrebno da bi mogli postati kršćanima i ispovijedati kršćansku vjeru.

U korizmenom vremenu kandidati ili katekumeni učili su o sadržaju vjere da bi na Veliku subotu, za vrijeme vazmenog bdjenja, bili kršteni i postali članovima Crkve. Prije sakramenata kršćanske inicijacije mogli su prisustvovati na misnom slavlju samo do početka drugog dijela misnog slavlja, a onda bi napustiti crkvu jer je euharistijska žrtva koja je slijedila za njih tada još bilo otajstvo koje nisu mogli razumjeti. Taj misterij, najdublje otajstvo vjere, bio im je objašnjen u vazmenoj osmini, tjednu nakon Uskrsa kako bi, konačno razumjevši cjelokupnu tajnu vjere, na Bijelu nedjelju odložili podno oltara svoje bijele haljine koje su obukli na dan krštenja za vrijeme vazmenog bdjenja. Upravo zbog tih bijelih odloženih haljina druga vazmena nedjelja naziva se Bijela nedjelja ili Dominica in albis. U današnja vremena bijela krsna haljina, simbol čistoće i nevinosti, na simbolički je način sačuvana kao krsna haljinica koja se stavlja djetetu za vrijeme krštenja. Ne treba stoga iznenaditi što vazmena osmina i cijelo vazmeno vrijeme imaju jedan poseban ton svečanosti: oni koji vjeruju imaju novi život u sakramentu krštenja jer postaju djeca Božja uranjanjem u Kristovu smrt i uskrsnuće.

Duhovi su posljednja nedjelja u vazmenome vremenu, a na taj dan se na poseban način spominjemo silaska Duha Svetoga na apostole okupljene s Marijom u dvorani Posljednje večere na točno pedeseti dan nakon uskrsnuća Kristova. Blagdanom Duhova slavimo i djelovanja Duha u Crkvi i u našim srcima kao što piše i sv. Pavao u poslanici Rimljanima: «Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetomu koji prebiva u nama». U Novom Zavjetu Duh Sveti se manifestira kao glavna pokretačka snaga u Božjem djelu otkupljenja Kristovim rođenjem, smrću i uskrsnućem na Zemlji. Po Duhu Svetom Blažena Djevica Marija je začela Krista, Ivan Krstitelj navješćuje novog Mesiju koji će krstiti ne samo vodom, nego i Duhom Svetim, a Isus povjerava apostolima misiju da navješćuju Evanđelje krsteći u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Duh Sveti u vazmenome vremenu silazi i ispunja naša srca: Bog je onaj koji traži prvi čovjeka i daje nam svoju ljubav u srcima po Duhu Svetomu. Duh šalje mnoge darove koji se manifestiraju na različite načine i svi podjednako doprinose da Crkva bude jedno tijelo okupljeno oko glave Krista i jedan je Duh koji krijepi vodom života Crkvu iznutra. Pred tako velikim darom svaka kršćanska zajednica zahvaljuje i moli Gospodina da uvijek šalje svoga Duha i tako je krijepi i osnažuje. Na kraju, vazmeno vrijeme slavi i proslavlja Kristovu prisutnost među kršćanima, njegovu objavu u znakovima koji nakon Uznesenja postaju produžetak njegova slavnoga tijela u Riječi, sakramentima i euharistiji. Vjernik u vazmenome vremenu prepušta svoj život djelovanju Duha Svetoga jer Kristovo otajstvo djeluje u njemu da može rasti u vjeri i bratskom zajedništvu.

vlč. mr. Milan Dančuo